Kao da se oteo iz neke Andrićeve pripovijetke, vanvremen, a savremen, odolijeva i traje. Mahmut Spahić. Iz Rašinovaca u Bosanskom Petrovcu. Najstariji je džematlija, ali i najstariji stanovnik ove općine. Nezamislivo je u prelijepoj džamiji u prigradskom naselju Rašinovci bez njega, baš kao što ni on ne može bez nje. I traje to desetljećima.

Fizički poslovi

- Sve mi je ovdje u džamiji, otkako za sebe znam, provodim u njoj dane. Učestvovao sam u gradnji ove, ali i one prije nje - počinje priču Mahmut, koji i ovog ramazana okuplja potomke u džamiji, gdje je gotovo na svakom vaktu.

A skupi i po tri, čak i četiri generacije porodice. Po sjećanju, rođen je negdje dvadesetih godina prošlog stoljeća. I život ga je nosio na sve četiri strane svijeta. Pamti Drugi svjetski rat. Radni je vijek proveo po pilanama i uglavnom na teškim fizičkim poslovima.

- Od malih nogu, kako za sebe znam, počeo sam postiti ramazan i ovo mi je osamdeset i šesti koji postim - kaže i dodaje da ga ni teški fizički poslovi niti bilo šta drugo nisu smetali u tome.

Najstariji sin mu Maše dodaje: „Ne daj Bože da propusti namaz, to mu je sve u životu. Kao dijete sam mu nosio iftar na pilanu, gdje je radio teške fizičke poslove, ali nikada nije ni pomislio da ne posti. A da propusti koji vakat, ne znam da je ikada, osim kada je jednom bio teško bolestan, propustio džumu.“

Dolazak u džamiju pomaže mu unuk Elmedin.

- S kakvom voljom djed dolazi u džamiju, to vam ne mogu opisati. Doskora je dolazio sam, klanjao je normalno, ali sada malo pobolijeva i klanja sa stolice, ali ne odustaje. To ga ne sprečava – kaže Elmedin.

I imam u džamiji Halid ef. Bobić s nekim posebnim zadovoljstvom govori o djedu Mahmutu.

Pomaže mlađima

- Poseban je, stalan je u džamiji. Toliko pomaže mlađima, pomaže nama u Džamijskom odboru. Bez njega, jednostavno, ne bi išlo ništa – govori efendija.

I tako zadovoljan provodi i ove ramazanske dane. Svjedoči kako čovjek snagom vjere postiže i ono što inače ne bi mogao. Ovdje u Rašinovcima u Bosanskom Petrovcu kako umije i kako je navikao. Uz osmijeh koji krije njegovu životnu zagonetku.

Obavio i hadž

Iako ga je nesreća prilikom obavljanja teških fizičkih poslova u majdanu na kopanju pijeska gotovo bila koštala života i teške invalidnosti, Božijom voljom, kako kaže, i svojom upornošću oteo se. I stoga ga rijetko u životu sretoše nervoznog. Posebno je sretan što je najstariji stanovnik, džematlija, ali i penzioner, jer penziju prima skoro pola stoljeća. Iz života izdvaja to što je obavio i hadž. I tamo je bio najstariji, gdje mu je, kako kaže, bilo najljepše.