Mitingom u Sarajevu turski lider Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) direktno je konfrontirao Bosnu i Hercegovinu i Evropu, smatra dr. Husnija Kamberović, ugledni historičar i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U razgovoru za „Dnevni avaz“ on je svoju tvrdnju objasnio analizirajući Erdoanov govor.
Poruke Merkel
- On je to jasno kazao naglašavajući da Evropa nije demokratska, jer nije dopustila organizaciju ovakvog mitinga, a BiH je organiziranjem ovog mitinga pokazala da je demokratska. To je u simboličkom smislu doista značilo konfrontaciju BiH s Evropom, i time je Erdoan odnos Evrope prema njemu prenio na odnos BiH i Evrope.
Koliko se moglo saznati, Angela Merkel o tom najavljenom mitingu razgovarala je s Izetbegovićem prilikom nedavnog susreta i ja ne znam u kakvom se tonu odvijao taj dio razgovora. No, naš narod kaže da je pametnom ponekad dovoljan i išaret - navodi on.
Dodaje i da „poruke koje su izrečene na ovom Erdoanovom mitingu mogu biti vrlo loše po evropski put BiH“.
- Osim toga, on će dalje produbiti podjele u bosanskohercegovačkom društvu, a ova zemlja može graditi svoju budućnost ne produbljivanjem razlika, nego traženjem elemenata koji mogu djelovati ujedinjujuće - smatra dr. Kamberović.
Upitan koliko se tokom posjete čelnika Turske mogao vidjeti podanički mentalitet Bakira Izetbegovića, Kamberović kaže da to jeste bilo primjetno. No, skreće pažnju na drugi fenomen.
- Izetbegović, očito pod utjecajem svojih savjetnika, inače u svojim govorima u posljednje vrijeme pokazuje da ne razumije niti problem boraca niti problem izbjeglica, koliko se okupirao ambicijom da dužnost člana Predsjedništva ostane u obiteljskom krugu. Sve je to legitimno, da se razumijemo, ali se meni čini da to nije dobro za budućnost bosanskog društva i Bošnjaka - ističe naš sagovornik.
Kao historičar, on se osvrnuo i na odnos Bošnjaka prema Osmanskom carstvu. Naglašava da je u tom periodu bilo puno pobuna protiv sultana te da su većinu pokretali pravoslavni seljaci.
Kažnjeničke ekspedicije
- Ali je bilo i jako puno pobuna muslimanskog stanovništva, i to muslimanskih seljaka, kao i puno pobuna muslimanske elite. Posebno su se bunili kapetani.
U svakom slučaju, iako su dugo živjeli u okvirima Osmanskog carstva, a mnogi dostizali i najviše pozicije u osmanskog hijerarhiji (uključujući i pozicije velikih vezira), bosanski muslimani često su dizali bune, iz različitih razloga: ponekad zbog toga što su bili nezadovoljni odnosom Porte prema problemima Bosne, ponekad zbog toga što su bili nezadovoljni vlastitom pozicijom u osmanskom sistemu.
Spomenimo samo veliki pokret za autonomiju što ga je 1831.-1832. poveo mladi, ali hrabri Husein-kapetan Gradaščević, koji je organizirao bosansku vojsku i odnio nekoliko vojničkih pobjeda nad moćnom osmanskom vojskom. Njegov mladi život okončan je u Istanbul. Osmanlije su imale niz kažnjeničkih ekspedicija protiv bosanske elite (spomenimo samo akciju Omer-paše Latasa sredinom 19. stoljeća).
Na kraju, Bošnjaci su vodili veliki rat protiv Habsburškog carstva 1878., i to nakon što su bili nezadovoljni kako se Osmansko carstvo ponašalo na Berlinskom kongresu, kada su Bosnu prepustili Habsburškoj monarhiji - podsjeća naš sagovornik.
Srba i Rusa, nas i Turaka...
- Rusi su uvijek koristili Srbe na Balkanu za svoje strateške interese u drugim dijelovima svijeta. Osmanlije su izdale Bošnjake 1878., a pomoć 1992. bila je nesrazmjerna mogućnostima koje je Turska mogla pružiti kao važna i moćna članica NATO-a.
Mislim da je za Bošnjake jednako važno da grade svoju vezu s Turskom, da njeguju te veze, jednako koliko je važno da pokažu da jesu i muslimani i Evropljani. Pritom, treba ipak voditi računa da sadašnji režim u Turskoj ima veliku opoziciju u samoj Turskoj i da tamo ima prilično puno nedemokratskog odnosa prema političkim protivnicima - upozorio je dr. Kamberović za „Avaz“.