U nastavku prenošenja izvještaja Uprave Vojne bezbjednosti Generalštaba Armije RBiH od 29. avgusta 1996. godine o posjeti ranjenom Nedžadu Herendi, nekadašnjem pripadniku jedinice „Ševe”, koji je u junu 1996. otet po naredbi tadašnjeg direktora AID-a Kemala Ademovića, te je jedva preživio višednevnu fizičku torturu agenata AID-a, koji su ga isljeđivali o zločinima ”Ševa”, „Dani” su u okviru teksta „Tajna operacija Ševa” od 20. oktobra 2000. godine, pod naslovom „Kome je smetao Nedžad Ugljen”, objavili:
- U bolničkoj sobi su uz Herendu tri inspektora CSB-a Sarajevo i muškarac koji je poznavao Herendu: inspektori tvrde da su tek stigli i još nisu obavili razgovor. Herenda leži s imobilisanom desnom nogom i sanitetski zbrinutom ranom na glavi.
"Bilo je vidno da se nalazi u stanju šoka, te da je veoma uplašen. Odjeća koju smo vidjeli u prostoriji je bila izrazito natopljena krvlju. Njegovo se tijelo treslo i imalo je nekontrolisane kontrakcije mišićnog sustava, a sam Herenda se žalio na veoma jake bolove u predjelu pete desne noge."
Izjava počinje identificiranjem: rođen je 27. 07. 1953., sin Alije i Šefike, bio angažovan u MUP R/FBiH, radio za potrebe gosp. Nedžada Ugljena, te demobilisan u mjesecu decembru 1995.
"Herenda je dalje istakao da je nad njim izvršena otmica od njemu poznatih lica, da je fizički zlostavljan, a potom i da je pokušana njegova likvidacija. Do otmice je došlo po njegovim navodima u utorak 25. 06. 1996. god. na lokaciji naselja Ciglane u jednom od pasaža, gdje je zaustavljen od lica koja su zaposlena u različitim strukturama MUP R/FBiH koja su na veoma drzak način, uz prijetnju vatrenim oružjem, izvršili njegov pretres i potom ga pod prijetnjom oružjem uveli u automobil marke BMW kojim su ga odvezli na širi lokalitet naselja Bjelave.
Prijetnja pištoljem
Prilikom ove otmice prijećeno mu je pištoljem, pištolj mu je prislanjan na sljepoočnicu, te mu je govoreno da je on '...veliki igrač...' i da on '...dobro zna zbog čega se ovo radi…'"
Dalje se navodi da je vozilom BMW odvezen u prvu ulicu lijevo u koju se skreće iz ulice Hriste Boteva, u neku staru kuću koja ima veoma taman namještaj. U ovoj kući su se dvojici otmičara pridružila još dva lica - otmičara, i odmah su započele fizičke torture i nanošenje udaraca. Potom je istim vozilom odvezen u nepoznatom pravcu jer su ga natjerali da savije leđa i u toku vožnje stavi glavu u visinu koljena: dovezen je pred neki objekt, uvezen sa vozilom u garažu, odakle je proveden kroz hodnik i uveden u prostoriju u kojoj je ostao do kraja torture i pokušaja likvidacije. Smatra da se ovaj objekt nalazi u blizini aerodroma jer je neprekidno čuo zvukove aviona, odnosno karakteristične zvukove aviomotora prilikom spuštanja i polijetanja aviona – prinijeli su „Dani” prije 18 godina navode iz izvještaja Uprave Vojne bezbjednosti, sačinjenog uljeto 1996. godine.
Dva metka u koljeno, a onda mu je pucano u glavu
- Otmičari su se posebno interesovali za gosp. Nedžada Ugljena i Bakira Alispahića, te su pitali ko je za njih prenosio drogu, gdje se nalaze pare od šverca, šta trenutno rade, gdje se nalaze centri za prisluškivanje i osmatranje, šta radi gosp. Enver Mujezinović.
Herenda je naveo da je prepoznao "izvjesnog Murana zvanog Mućo, pripadnika specijalne jedinice MUP R/FBiH, koji ga je fizički maltretirao i zlostavljao, i izvjesnog Harisa, koji nosi rijetku bradu i koji ga je isljeđivao, te koji je na kraju pokušao izvršiti njegovu likvidaciju, a kojeg je također viđao u zgradi MUP-a, i da su svi otmičari pripadnici MUP-a". Naveo je da su otmičari u toku njegovog zlostavljanja i isljeđivanja redovno obavljali namaz. "Na naše pitanje odgovorio je da se otmičari nisu interesovali za pripadnike Armije RBiH. Istakao je da su u večernjim satima (najvjerovatnije 28./29. 06. 1996. god.) do njega došli Haris i još jedan od otmičara, pitali ga kojom nogom igra fudbal, da bi mu potom Haris iz API 'škorpiona' u desnu nogu u predio koljena ispalio dva metka, a nakon tog pucao u glavu. Pošto su otmičari pomislili da je ubijen, navodno su ga stavili u vreće i odvezli na njemu nepoznato mjesto gdje su ga bacili u šaht i pokušali zatrpati betonskim blokovima i ciglama. Iz ovog šahta se uspio izvuci". Pronađen je na jednoj komunikaciji na području općine Ilijaš. Razgovor je prekinut na zahtjev ljekara - zaključuje se u tekstu „Dana” u kojem je prenesen izvještaj Vojne bezbjednosti o nikad rasvijetljenom slučaju „Herenda”.
(Sutra: Šta je o svemu iz zatvora za „Slobodnu Dalmaciju” 2000. godine ispričao Edin Garaplija, bivši agent tajne policije AID)
