Ako je suditi prema jučerašnjoj informaciji portala bnn.ba, u Tužilaštvu BiH polako, ali sigurno počinje se otkrivati nesagledivi kriminal političkih tužilaca. Nakon Gorana Salihovića i Bože Mihajlovića, pravda počinje kucati i na vrata vjerovatno najprljavijeg, političko-familijarno najobojenijeg tužioca Dubravka Čampare.

Ostali tragovi

U trenucima dok se u oslobađajućoj presudi za ubistvo Ramiza Delalića u Prištini nalaze nevjerovatni detalji teških Čamparinih zloupotreba, na račun rahmetli Delalića i njegove porodice i pravde, ogledalo dobiva svoj lik i u Sarajevu.

Kako objavljuje spomenuti portal, naime, otvara se pitanje da li je i kako iz predmeta Delalićevog ubistva nestalo 100 dokaza!?

To znači da se u Tužilaštvu BiH počinje rasplitati klupko teškog kriminala, krivičnih djela ometanja rada pravosuđa, „treniranja“ svjedoka i nevjerovatno – fizičkog uništavanja dokaza.

Otkriće o nestalim dokazima očigledno je krenulo kada je v. d. glavnog državnog tužioca Gordana Tadić na zahtjev advokatice Vasvije Vidović s predmeta ubistva Ramiza Delalića sklonila „politički nezamjenjivog“ Dubravka Čamparu. Razlog je bio njegova politička i porodična involviranost u vrh jedne stranke i politička pristrasnost protiv predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića. 

Za to su postojali mnogi dokazi, a čak je i Čampara ne tako davno sklopio nagodbu s Uredom disciplinskog tužioca zbog neprofesionalnog vrijeđanja Radončića i nedoličnog ponašanja u funkciji državnog tužioca.

 Šokantno otkriće

Po dobivanju prvostepene presude Međunarodnog tribunala EULEX u Prištini, Radončićevi su advokati, na bazi novih činjenica, o kojima je na TV-u govorio i poznati advokat Besnik Beriša, tražili da Čamparini predmeti budu dati na rad profesionalno nezavisnim tužiocima.

Kao što je javnosti poznato, to se dogodilo prije neki mjesec, a Tužilaštvo BiH odredilo je tužilački tim da preuzme predmet od Čampare.

Novi tužilački tim, čiji sastav nije objelodanjen, preuzeo je predmet i počeo s njegovom profesionalnom inventurom.

Tu, međutim, nastaju neviđeni šok i nevjerica. Umjesto više od 200 dokaza koji su se morali nalaziti u predmetu na osnovu svojevrsnog tužilačkog djelovodnika ulaznih činjenica, novi tužilački tim konsternirano je shvatio da u većini fascikli predmet „Delalić“ nema nikakvih dokaza i da su oni nestali.

O kako važnom dokaznom materijalu se radi, najbolje pokazuje podatak da su iz predmeta nestali Delalićev mobilni telefon nađen na mjestu njegovog ubistva te listing njegovih telefonskih poziva i SMS poruka.

Ovo dokazuje da su Radončićeve tvrdnje da Čampara godinama pokušava optužiti nevine ljude, a zaštititi prave ubice, bile potpuno osnovane.

Još veći problem po Čamparu je činjenica da je on lično i niko drugi, godinama ekskluzivno jedini imao pristup predmetu koji je vodio i da sada uopće nije teško pronaći krivca za masovno uništenje dokaza.

Šta će biti epilog

Sada je na potezu v. d. glavnog tužioca Gordana Tadić da nakon sistematične i stručne provjere svih objavljenih informacija te uvidom u eventualna ista saznanja novog tužilačkog tima, procesuira osobe koje su uništile kapitalne dokaze što su vodili do pravog ili pravih ubica i, eventualno, političkih naručilaca. Ovako teško krivično djelo koje je počinjeno u Čamparinom predmetu sigurno ne treba završiti u Uredu disciplinskog tužioca, već ovo epilog mora imati u vidu ozbiljne optužnice i procesuiranja.

Očigledno, najprije, kao kantonalni tužilac, Čampara je vodio slučaj „Delalić“ i odnio ga sa sobom u Tužilaštvo BiH, u koje je, u međuvremenu, bio politički unaprijeđen. Pet godina od Delalićevog ubistva svjesno su „dobivene“ da se odmakne od dana zločina tako što je bio optužen Muhamed Ali Gaši. Nakon njegovog oslobađanja za to krivično djelo, novih pet godina odmicanja od vremena izvršenja zločina - a poznato je da što je vrijeme udaljenije, šanse za otkriće pravih ubica su slabije - dobiveno je optužnicom i suđenjem Naseru Keljmendiju i drugima.

Sada, nakon više od deset godina od Delalićeve likvidacije, uz neshvatljivo uništavanje kapitalnih dokaza, jasno je šta je Čampara u zaštitu svojih političkih nalogodavaca i na štetu pravde uradio.

Čampara se hvališe da je pod zaštitom Kormakove?!

Kako se već tri godine može čuti u sarajevskim kafićima koji su omiljeno mjesto Dubravka i Aljoše Čampare, braća se svugdje hvale da su pod zaštitom ambasadorice SAD Morin Kormak (Maureen Cormack)?! 

Nije nikakva tajna da se prilikom hapšenja Fahrudina Radončića u januaru 2016. godine Čampara samozadovoljno šepurio navodima da su „Pavlović banka“ i Radončić kolateralna šteta da bi on i Goran Salihović uhapsili Milorada Dodika.

Još gore, isti Čampara hvalisao se da su tokom jednog segmenta u suđenju predsjedniku SBB-a odlukom Sudskog vijeća pojedini dokazi koji se tiču njega uklonjeni iz spisa, ali da je on lično, kao omiljeni tužilac, završio da u Ambasadu SAD u Sarajevu bude pozvan jedan član Sudskog vijeća na „vaspitnu“ priču?

Uz to, Čampara se hvalisao i time da su iste osobe preuzele na sebe da ga vrate na slučaj „Delelić“, u kojem je uništio više od 100 dokaza.

Naravno, samohvalisavi Čampara svoje prljave poslove za iransko-turske političke interese Bakira Izetbegovića svjesno falsificira u američke strateške interese te je teško očekivati da njegova verzija može imati činjeničnu utemeljenost.

Ko piše lažne krivične prijave

Prvo je predsjednik SDA na stranačkom skupu u Zetri javno ustvrdio da Bošnjaka više nema u pravosuđu, očigledno žaleći za vremenima kada je imao dnevne izvještaje o tome šta se radi u Tužilaštvu BiH. (Primjerice, on je još 14. aprila 2013. godine dao čuvenu i sramnu samorazotkrivajuću izjavu „jučer je u Tužilaštvu BiH svjedokinja pod zakletvom optužila ministra sigurnosti da naručuje ubistva“). Ni danas nije jasno kako je Izetbegović smio znati spol „svjedokinje pod zakletvom“, odnosno identitet kriminalke Šejle Turković, koja je to učinila kako bi zaštitila svog muža Zijada, što je potvrdila i kosovska presuda. Takvo nešto mogli su mu javiti tadašnji glavni tužilac Salihović ili sada već bivši postupajući tužilac Čampara.

Uz ovo, indikativna je i anonimna krivična prijava protiv Dodika, Čovića i Radončića, koji su tobože organizirali grupu u koju su upleteni i najviši sudski i tužilački funkcioneri, a čiji je očiti cilj pritisak na prve ljude pravosuđa da ne rade profesionalno, već da nastave sluganski odnos prema pojedincima iz brka SDA kako su godinama radili Meddžida Kreso i Goran Salihović.

Ova vrsta kriminalnog pritiska na prve ljude pravosuđa očigledno korespondira s približavanjem donošenja presude u slučaju „Radončić“, čiju je optužnicu i montirala ista bošnjačka državna mafija.

Šta piše bnn.ba

U svom tekstu portal bnn.ba konstatira da je ratni zamjenik komandanta 9. mtbr Ramiz Delalić, zvani Ćelo, ubijen prije više od jedne decenije. Tužilaštvo KS i Tužilaštvo BiH godinama su vodili istragu u različitim smjerovima, optužujući jedne, sumnjičeći druge, da bi, na kraju, ovo ubistvo ostalo nerazjašnjeno.  

Može se posumnjati da iza Delalićevog ubistva, ipak, stoji tadašnja vlast ili njen dio, jer je Delalić, malo prije svog ubistva, dao intervju u kojem je potanko opisao kako ga je Kemal Ademović nagovarao da ubije šefa tajne službe (1993.-1995.) Nedžada Ugljena, s čijim se ubistvom pokušavaju ukloniti dokazi i svjedoci o političkim ubistvima „Ševa“, čiji je Ugljen bio osnivač i direktni komandant. Uskoro nakon intervjua, Delalić je ubijen, a Kemal Ademović prestao biti osumnjičen za ubistvo Ugljena. Najnovija informacija, koja još nije potvrđena, jeste da su sada, nakon svega, iz predmeta Delalićevog ubistva nestali brojni dokazi.

- Obzirom da je Tužilaštvo KS, potom Tužilaštvo BiH više od decenije vodilo ili, bolje rečeno, razvodnjavalo istragu oko Delalićevog ubistva, postavlja se pitanje kome je to u interesu da se ne otkriju Delalićeve ubice – pita se portal bnn.ba.