Vidjeti seljaka kako jezdi na traktoru, nažalost, u BiH je postalo prava rijetkost. Sve je manje takvih prizora. A na jedan takav reporteri „Dnevnog avaza“ naišli su na putu do Domanovića, tačnije u mjestu Bivolje Brdo. Smješteno je na sjeveru čapljinske općine, na visoravni, uz lijevu obalu Neretve.
Ima posla
Ismet Elezović na traktoru starom pola stoljeća freže svoju poljanu, priprema je za sjetvu krompira.
Dok je on na traktoru, njegova supruga Envera priprema sjeme krompira. Kaže da imaju troje djece, kćerku i dva sina. Kćerka je u Njemačkoj, jedan sin u Mostaru, drugi je s njima, ali je bolešljiv.
- Šteta je ne obrađivati zemlju i zapostaviti je. Nekako su se danas svi okrenuli gradovima i kancelarijama, neće niko da uzme motiku u ruke i da ide kopati i raditi. Mi nikad nismo odustali od poljoprivrede – govori Envera, dok nas Ismet ignorira.
Tek kada je završio s poslom, dolazi do nas.
- Ne može zemlja čekati. A i oblačno je, pa da požurim dok nije kiša – govori.
Kaže da će zasijati stotinjak kilograma krompira.
- Imao sam dva srčana udara. I opet moram raditi. Vjerujte da ne mogu naći čovjeka da ovo uradi umjesto mene za dnevnicu od 50 maraka. A svi kukaju da nema posla. Odoše u inostranstvo. Pa ni tamo ne raste novac na drveću – kaže Ismet.
