Sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini na prošlosedmičnoj raspravi u Evropskom parlamentu nije slikana u svijetlim bojama. Kako predstavnici institucija Evropske unije, ali i NATO-saveza tako ni evropski parlamentarci, okupljeni u dva tijela EP-a, nisu krili zabrinutost za stanje u BiH. Izborna kampanja, koja uveliko traje, samo je dodatno opterećenje svima koji su se u Briselu bavili i bave stanjem u BiH. 

I sam Tonino Picula, tokom svoje diskusije na sjednici dva tijela EP-a, nije krio zabrinutost. Ali, isticao je da je BiH država i da međunarodna zajednica mora osigurati da se ona tako i ponaša.

Posjeta BiH

U okviru delegacije Pododbora za pitanja sigurnosti i odbrane, Picula će, zajedno sa svojim kolegama, u utorak, 3. aprila, doputovati u misiju koja na licu mjesta treba provjeriti neke od stavova koji su se tokom prošlosedmičnih razgovora čuli u Briselu.

Prisustvovali ste raspravi o stanju u BiH. Šta su Vaši stavovi – dojmovi? Kakvom vidite situaciju u BiH? Koliko trebamo biti zabrinut?

- Riječ je o zajedničkoj sjednici dva tijela Evropskog parlamenta - Odbora za vanjsku politiku i Pododbora za pitanja sigurnosti i odbrane, uoči odlaska predstavništva pododbora u trodnevnu radnu posjetu BiH. O važnosti dimenzije sigurnosti, kada se radi o BiH, dovoljno govori činjenica da će ovaj pododbor po drugi put posjetiti BiH u ovom mandatu.

Sastavni dio konteksta je i nedavno objavljena Strategija proširenja EU na zapadni Balkan, gdje se BiH nalazi na začelju zemalja kojima Strategija otvara evropsku perspektivu. Mišljenja sam da za evropsku perspektivu BiH nije toliko presudan neki indikativni datum ulaska u EU nego stvarni napredak zemlje na tom putu. Međutim, taj napredak ovisi o tome koliko će još na političkoj sceni dominirati zagovornici ovog štetnog statusa quo.

Problem predstavlja što se BiH ne uspijeva riješiti negativne strane dejtonske kompleksnosti. Paradoksalno je to što sporazum, koji je prije 23 godine dokinuo rat, danas proizvodi hronične napetosti i potiče kulturu rješavanja sporova sukobima umjesto dogovorima. Gotovo sve institucije i procesi u BiH su u latentnoj blokadi, a to može u svakom trenutku proizvesti još ozbiljnije konfrontacije.

Govorilo se dosta o sigurnosnim izazovima s kojima se BiH i misije EUFOR-a i NATO-a u BiH suočavaju. Koji su to, po Vama, realni problemi?

- Naprije treba uočiti da BiH nikada nije bila ni zamišljena kao demilitarizirana zona. Oružane snage su jedna od temeljnih karakteristika države, a BiH jeste država i mora biti država. Sigurnost je jedan od ključnih izazova i motiv zašto je Komisija predložila novu strategiju proširenja baš na zapadni Balkan. Naime, zapadni Balkan se ponovo našao u fokusu interesa EU tek nakon velikog migrantskog vala 2015. godine. Danas dvije trećine građana EU (prema anketama) smatra upravo sigurnost najvažnijim pitanjem kojim se političari trebaju pozabaviti, dok su još nedavno dominirali ekonomski i socijalni problemi.

Treba naglašavati i ulogu Oružanih snaga BiH kao važnog faktora za izgradnju povjerenja u državi, budući da one djeluju na cijelom državnom teritoriju, za razliku od 16 policijskih i drugih sigurnosnih organizacija.

Pozitivno sigurnosno okruženje je preduvjet privrednog rasta i izgradnje demokratskih institucija. Misija EUFOR-a "Althea" je zadužena za nadzor implementacije vojne dimenzije Dejtonskog sporazuma. Danas je sigurnost posvuda pod pritiskom novih oblika prijetnji i treba biti spreman za moguće pogoršanje situacije. Mreža od 17 timova diljem BiH pomaže povećati vidljivost EU sa zadatkom da bude od pomoći lokalnom stanovništvu.

Pitanje vehabija

Dosta reakcija u BiH izazvao je istup Vaše kolegice, poslanice u EP-u, Marijane Petir? Kako gledate na njen istup i reakcije koje su uslijedile?

- Gospođa Petir je kao zastupnica na spomenutoj sjednici upozorila na potencijalne prijetnje sigurnosti u samoj BiH i njihovu povezanost s prilikama u regiji.

Bez obzira na izrečeno, njezin istup traži racionalne protuargumente, a ne medijsku hajku.

Nema sumnje da su se sigurnosne prilike u BiH i regiji pogoršale u odnosu na razdoblje od prije desetak godina. Iz perspektive zastupnika Hrvatske u EP-u, ne može se zanemariti činjenica da upravo RH ima najdužu granicu s BiH, tako da o svemu što predstavlja moguću sigurnosnu prijetnju u obje zemlje treba razgovarati.

S druge strane, svako ko javno istupa mora procijeniti koliko svojim izjavama doprinosi kvaliteti rasprave o tako važnoj, ali i osjetljivoj temi.

Je li pitanje prisustva vehabija u BiH predimenzionirano? Ili u BiH nisu svjesni opasnosti koje ti ljudi predstavljaju?

- Pitanje vehabija u BiH stoji otvoreno u sada već predugom kontinuitetu. Mislim da je jedino gore od njegovog tendencioznog predimenzioniranja njegovo namjerno ignoriranje. Minoriziranje problema vehabija i ostalih salafitskih grupa u zemlji, kojima je radikalizam zajednički nazivnik, može jedino proizvesti kontraefekt jačanja takvih grupa. Pogotovo u jednoj situaciji općeg nepovjerenja u politiku i institucije.

Naravno, neću reći ništa novo kada kažem da radikalni islamisti predstavljaju, prije svega, prijetnju bošnjačkom narodu u BiH jer se oni najžešće obračunavaju sa svima ko ne prakticira islam koji oni deformiranjem nameću. Poznati su slučajevi imama koji su napadnuti od vehabija jer su odbijali propovijedati radikalni islam.

Naoružavanje RS 

Razgovarano je i o naoružavanju policije RS. Što je Vaš stav po tom pitanju?

To oružje, bez obzira na legalnost procedure nabavke, stiže u trenutku kada su se kao rijetko kada nakon rata rasplamsale unutarnje i vanjske rasprave o dugoročnoj stabilnosti i perspektivi BiH.

Otvoreno je pitanje koliko takvo naoružavanje predstavlja doprinos sigurnosti zemlje, a koliko njezinom ugrožavanju.

Gledano s aspekta trenutne situacije i stanja u regiji, sigurno je da naoružavanje entitetske policije “dugim cijevima” ne može nego izazvati zabrinutost i u očima susjeda. Tim više ako u obzir uzmemo dobro poznate Dodikove stavove i retoriku koji negiraju integritet BiH. Najmanje što BiH ovog trenutka treba je neka unutarnja trka u naoružavanju i paramilitarizacija.

Na međunarodnoj razini sumnje u namjere entitetske vlade kombiniraju se sa sumnjama o produbljivanju ruskog utjecaja u ionako podijeljenoj i nestabilnoj BIH.

Kakvim, inače, ocjenjujete stanje u regiji? Koliko su tenzije realno utemeljene, a koliko su odvlačenje od istinskih problema koje u regiji postoje? Što su za Vas stvarni problemi regije?

- Već duže imam dojam da sigurnosne prilike u regiji znatno više ugrožavaju konflikti unutar pojedinih država nego njihova otvorena bilateralna pitanja. To je posljedica činjenice da dobar dio zemalja zapadnog Balkana i nakon skoro tri desetljeća od osamostaljenja još uvijek traga za demokratijom primjerenijim internim institucionalnim aranžmanima potrebnim da se usklade međuetnički i iz njih ostali izvedeni interesi.

Međutim, legitimna je i varijacija koja kaže da su ti “izvedeni interesi” ustvari primarni i da svoje pozicije njihovi nosioci štite, koristeći u političkoj utakmici neriješena nacionalna pitanja.

Osim toga, ne smije se zaboraviti da su četiri od šest država u regiji imale oružane sukobe na svom teritoriju, a i druge dvije nisu bile imune na žestoke unutrašnje obračune.

Kako bilo, u tim okvirima, teško se riješiti endemske korupcije, politiziranog pravosuđa, privredne neefikasnosti, trome administracije, pritiska na medije…

Veliki je problem iseljavanje stanovništva, a posebno mladih iz tih zemalja. Zastrašujuće zvuči podatak kako je od početka 90-ih do danas, u potrazi za boljim životom, više od dvadeset miliona ljudi otišlo s bivšeg Istoka (uključivo i ex Jugoslaviju) na Zapad! Držim da su ove migracije postupno više preoblikovale političke odnose u EU nego erupcija nedavne izbjegličke krize. Ne treba posebno dokazivati kako ovaj proces posebno ozbiljne tragove ostavlja na prostoru zapadnog Balkana, dodatno poharanom najtraumatičnijom tranzicijom u Evropi.

Zapadni Balkan ne može ostati izoliran

- Stanje u regiji je, dakle, ne samo daleko od idealnog nego i od poželjnog, ali postoje i pozitivne strane.

Ovisno o kojoj zemlji govorimo, ulažu se napori da se pregovori o članstvu u EU ubrzaju, započnu ili stekne status kandidata za članstvo. Strategijom proširenja na zapadni Balkan EU je odlučila investirati u vlastitu perspektivu, što BiH i drugim državama daje određenu garanciju za ispunjenje njihovog krajnjeg cilja na evropskom putu.

Cjelokupno stanovništvo regije čini svega 3,6 posto stanovništva EU i pristupanje šest država bloku, ne bi moglo ni na koji način ugroziti budućnost Unije. Naprotiv!

Međutim, zemlje regije ne mogu računati na stalno spuštanje kriterija ili neke “nove pristupe” od EU zbog hroničnih problema u provođenju neophodnih reformi. Tačno je da je historija EU ujedno i historija njenog širenja, ali zenit politike proširenja Unije je iza nas.

Samo sinergija reformiranja šest država regije i prilagodbe same EU izmijenjenim geopolitičkim okolnostima 21. stoljeća, može spriječiti da zapadni Balkan ostane nekakav potkontinent ujedinjene Evrope sa svim (ne)poznatim rizicima takvog stanja. Uostalom, ove godine obilježavamo kraj Prvog svjetskog rata, koji je svoje uzroke imao u konfrontiranim interesima velikih evropskih sila, ali koji je započeo baš na Balkanu - ističe Picula.