Kairo. Malo koji grad u svijetu može izazvati toliko pomiješanih emocija kao prijestonica Egipta.
S jedne strane, tu je impresivna historija stare civilizacije, koja i danas fascinira svijet i inspirira svakojake teorije i spektakularna holivudska ostvarenja.
S druge, gužva, prašina, savršeni haos na ulicama i oko njih posjetiocu zapadne provenijencije izazivaju barem osjećaj tjeskobe i rastuće nesigurnosti.
No, on ubrzo nestaju pred licima razdraganih ljudi, iskreno prijateljski nastrojenih, ali i odlučnih da, ako trgujete, neko dobro prođe - bilo prodavac koji vas “zavrne” prodajući za 10 KM nešto što ste mogli dobiti i za jedva marku ili vi što ste, nakon mnogo dreke, smijanja, rasprave, dobro pazarili stvar za koju ćete ubrzo shvatiti da vam baš i nije trebala.
Ljepote Kaira su neopisive. Ne postoji tekst ili knjiga koja bi mogla nabrojati šta sve lijepo hiljadama godina stari grad na obali impresivnog Nila nudi.
I teško je početi nabrajati. Pa i nezahvalno. Jer ćete uvijek nešto zaboraviti i ogriješiti se.
Jedino se mogu donijeti impresije, ono što se urezalo u sjećanje. Ili barem djelić toga.
Saobraćaj. Ni za živu glavu ne vozite kairskim ulicama. Jedino pravilo koje se poštuje je jaka sirena i opuštena ruka koja viri iz vozila. Prvo koristite da druge upozorite da ste tu, a drugo da nekome oduzmete ili date prednost. U deset kolona vozila mile kroz pet traka neke od kairskih avenija strance možete prepoznati ne samo po izgledu, već mnogo više po izgubljenosti u toj masi svakojakih vozila. I po tome da su im automobili svježe udareni ili ogrebani.
Trgovina. Ko ne zna i ne voli da se cjenjka, neka se u tu avanturu ne upušta. Vrijeme na Bliskom istoku općenito, pa i u Aziji, ne znači ama baš ništa. Ono je stalno u svojoj prolaznosti i trčati za njim znak je teškog mentalnog stanja. Ko računa na to da će dogovor o susretu u to i to vrijeme biti ispoštovan, najčešće ispadne barem naivan.
Trgovci su pred svojim radnjama svakog dana, svakog mjeseca, svake godine. Zarada je stabilna. Jedina promjenjiva kategorija je kvalitet provedenog vremena. Ko ima živaca, pa i upornosti da se nateže s trgovcem, relativno će dobro proći. Potpisnik ovih redova iskusio je na svojoj koži kako to izgleda.
Svidio mi se komplet pidžama za sva godišnja doba, kao savršen poklon za mog oca. Barem 30 minuta smo se prodavač i ja raspravljali, uvjeravali, vikali jedan na drugoga i smijali... Uspio sam mu za 60 posto oboriti cijenu i obojica smo bili zadovoljni. Mada mi je stalno na pameti bilo pitanje: Koliko ovo stvarno košta i koliko sam preplatio?
A onda je nastupila jedna predivna žena, Aiša, koja je svojim savršenim arapskim pokušala dodatno oboriti cijenu. Trgovac je to doživio kao neku vrstu uvrede. Vratio je sve na početak i zauzeo neumoljiv tvrdoglavi stav:
- S tobom mi je bilo zadovoljstvo cjenjkati se. Vježbao sam engleski i uživao u doskočicama. Ona je sad sve pokvarila!
Bio je neumoljiv. Pidžamu sam konačno (pre)platio po cijeni koju je postavio.
Mini roštilj
Dakle, računajte i na takva iznenađenja. Pravila nema, principi su stvar trenutnog dogovora...
Hrana u Kairu je savršena. Zalivena tradicionalnim pićem - karkade (sok od hibiskusa) predstavlja uvijek i iznova neponovljivo savršenstvo.
Ko za vrijeme ramazana ode u Kairo, obavezno mora iftariti na obali Nila u nekom od restorana gdje vam na sto donesu mini roštilj sa mesnim delicijama.
Noćno krstarenje
Kad god da ste u Kairu, otiđite na Han Halili, staru čaršiju. Samo tu možete istinski iskusiti Bliski istok. Posjeta Gradu mrtvih daje vam iskustvo posebnosti Egipta u arapskom svijetu, a odlazak u Gizu, gdje su piramide, može vam pružiti faraonsku percepciju.
Kupanje u Nilu se ne preporučuje zbog cijelog niza razloga, od kojih su zdravstveni ne toliko bitni. Može vas barem povrijediti nilski konj.
A kad već spominjemo Nil, noćno krstarenje nekim od hiljada brodova je obavezno. Ko nije to prošao, plesao trbušni ples sa plesačicama, u Kairu i nije bio...