Bosna i Hercegovina što prije bi morala potpisati ugovor s Islamskom zajednicom u BiH, ističe za „Avaz“ Emir Kovačević, advokat i član Panela eksperata za slobodu vjere OSCE-a.
Tražiti prava
- Tekst ugovora usvojen je na Vijeću ministara, ali ne znam zašto Predsjedništvo BiH nije donijelo tu ključnu odluku. Ako je i bilo nešto sporno, iz Predsjedništva BiH nikad nije poslan upit da se eventualno mijenja. Činjenica da imamo potpisan ugovor s dvije crkve, ali ne i s Islamskom zajednicom, govori da su muslimani u BiH stavljeni u neravnopravan, diskriminatoran položaj - ističe Kovačević.
On ukazuje na to da bi ugovor između BiH i Islamske zajednice izjednačio status muslimana s pripadnicima drugih vjerskih zajednica te pokazao i da se u BiH poštuju vjerska prava.
- Ugovor bi otklonio sve nedoumice i sve probleme s kojima se vjernici danas susreću – napominje.
Kovačević ne želi špekulirati šta je eventualna smetnja potpisivanju ugovora, već dodaje da on treba odražavati specifičnosti muslimana i njihove vjere. Slijedom toga, dodaje, logično je da će se ugovorom tražiti prava koja su u skladu s njihovom vjerom.
- Apsurdno je zahtijevati da se potpisuju identični ugovori sa svim crkvama. I praksa Evropskog suda u Strazburu je da promovira vjerski pluralizam kao osnovu svakog demokratskog društva. Država mora uvažavati specifičnosti svake vjere i vjerske zajednice. Upravo je IZBiH kroz taj ugovor, što je očekivano, tražila slobodno vrijeme kad je džuma, a ne misa. U svijetu je poznata praksa neradne subote, za Jevreje i određene kršćanske denominacije - sabat, kad se ne radi od petka navečer - ističe Kovačević.
On napominje da poštovanje vjerskih prava nije smetnja sekularnoj državi.
Postaviti granice
- Mora se uvažavati svačije pravo bez diskriminacije i bez indoktrinacije. Treba uvažavati vjerska prava ljudi, omogućiti im slobodno vrijeme za odlazak na molitvu, vjersku odjeću, ali sve pod uvjetom da to ne ugrožava poslovanje poslodavca. Niko ne govori da, recimo, policajac umjesto na intervenciju, ode na džumu. Ovdje se jasno radi o situacijama kada se ne ugrožava poslovanje poslodavca - dodaje.
Kada je riječ o vjerskim obilježjima na radnim mjestima, Kovačević ističe da država mora biti neutralna, ali je važno postaviti granice.
- Ako neko na sebi ima obilježje ličnog karaktera, križ ili vjersku narukvicu, to je ličnog karaktera i te bi stvari trebalo dozvoliti. Ali, nije dozvoljeno da država zastupa takva obilježja - ističe.
Tri važne presude
Prošle su godine donesene tri sudske odluke koje se tiču vjerskih sloboda i pokazuju napredak u ovoj oblasti. Ustavni sud BiH prvi put u historiji utvrdio je povredu prava na slobodu vjere u slučaju „Safet Softić“. Zaposleniku Granične službe BiH dozvoljeno je da nosi bradu.
- Uvijek se mora postaviti pitanje da li taj čin ugrožava sigurnost, javni red, prava drugih ljudi – ističe Kovačević.
Vrhovni sud FBiH nakon šest i po godina odlučio je da je časna sestra Janja Martinović diskriminirana na vjerskoj osnovi jer joj nije dozvoljeno da postane direktorica javnog vrtića u Glamoču samo zato što je nosila vjersku odjeću.
Pred Sudom u Strazburu tužbu protiv BiH dobio je i Husmet Hamidović, koji je odbio skinuti vjersku kapu kao svjedok na suđenju na Sudu BiH i zbog čega je bio kažnjen s mjesec dana zatvora.
