Mislim da bi podjela Federacije BiH u dvije izborne jedinice nosila ogromni rizik formalizacije etničke, a time i zvanične teritorijalne podjele, što je drugo ime za treći entitet, kazao je za Vijesti.ba politolog i član SBB-a Adis Arapović, komentirajući navode zamjenice predsjednika HDZ-a Borjane Krišto o rješenju koje bi podrazumijevalo formiranje dvije izborne jedinice u FBiH.
- Tako izabran član Predsjedništva, s nove ograničene mikroteritorije, legitimitet duguje samo toj teritoriji, pa bi Predsjedništvo postalo forum predstavnika teritorija, a ne najviši izvršni organ predstavljanja građana. Naravno, postojeći Ustav i entitetske izborne jedinice ne dozvoljavaju princip univerzalnosti, ali umjesto u teritorijalizaciju legitimiteta, shodno evropskim vrijednostima, treba ići ka individualizaciji, tražeći mehanizam zaštite od majorizacije, manipulacije, ali i od monopolizacije bilo koje izborne pozicije - smatra Arapović.
- Razumijem da vrijeme do raspisivanja izbora curi, pa da se izgovaraju sve radikalniji stavovi, ali to nije doprinos rješenju, već suprotno, još veće razilaženje između dva suprotstavljena principa - navodi Arapović.
Najelegantnije rješenje, ističe, je ono za koje se i SBB zalaže, a u vezi čvora oko izbora članova Predsjedništva, odnosno posredni izbor iz Parlamenta BIH, uz obavezu da se to odnosi na sva tri člana, tj. bez asimetričnog izbora za FBIH i RS.
- S obzirom na vrlo uske nadležnosti i prenapregnutu simboličku vrijednost, izbor članova Predsjedništva imao bi sporednu važnost, kao što je ima premijer u Francuskoj ili predsjednik u Njemačkoj - dodaje Arapović.
Naglašava da evropski, pa i anglo-američki izborni sistemi uglavnom ne poznaju ovakvo reduktivno izborno i biračko pravo, ali ni u nekim složenim društvima - poput švicarskog ili belgijskog - etničke grupe nisu izborne baze.
- Naprotiv, zapadno izborno pravo uspostavljeno je na principima jednakog i općeg, univerzalnog biračkog prava, te jednakosti glasa, koje ne može biti umanjeno ili uvećano bilo kakvom pripadnošću narodu, etničkoj grupi ili teritoriji. Treba znati i to da neka složena društva poput švicarskog ili belgijskog, upravo braneći višeetnički društveni sastav, imaju mehanizme aktivne reprezentacije, ali nikada na način da su etničke grupe ili monoetničke teritorije jedine izborne baze - kaže Arapović.
Prema njegovim riječima, republikanski i konsocijativni model najlakše se mire višekružnim ili posrednim izbornim procesom, a to nije preteško provesti.- Čini mi se, nakon svega, da se galamom oko važnosti rješavanja izbornog pitanja u BiH ustvari skriva očita želja vodećih igrača da ni do kakvog rješenja i ne dođe. Svakodnevno se dižu ljestvice zahtjeva, postavljaju se ultimatumi i iznose prijetnje, a poznato je u psihologiji da je to osobina nemoćnih manipulatora - istaknuo je Arapović.
Upravo ovakav okvir, mišljenja je Arapović, pogoduje spiralnom dvodecenijskom naklapanju oko građanskog i nacionalnog kao nespojivog, što je potpuna besmislica.
- Čitava Evropa je spojila građansko i nacionalno i svakodnevno inovira rješenja prilagođavajući se novom vremenu, samo naši pojedini dežurni zaštitnici fluidnih etničkih i građanskih totema misle da jedan od njih mora nadvladati drugi, koliko god štete nanosili državi i društvu. Zato oni neće ni doći do kompromisa, njima to ne treba, a mi takvi nećemo u Evropu - njima ovakvi ne trebaju. Kompromis je zato jedini put, makar bio i nametnut - zaključio je Arapović.