Husein ef. Kavazović, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, održao je danas hutbu u Begovoj džamiji u Sarajevu.
Hutbu ef. Kavazovića prenosimo u cijelosti:
- Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.Milostivom, Samilosnom.
On je iznad svega i svakoga.
U Njegovoj veličini i milosti je naše utočište. I naša snaga.
Neka je salavat na poslanika Muhammeda i njegovu čistu porodicu.
On i njegovi ashabi su naš uzor.
Draga braćo i sestre.
Kad god nas ovodunjalučki problemi u velikoj mjeri zaokupe, prisjetimo se da je srž vjere predanost Bogu i istrajnost na Njegovom putu. Tako stoji u Časnome Kur'anu, koji je uputa ljudima (huden lil mutaqin). Vjerujemo da je Allah na početku svega i da Mu se čovjek može u potpunosti predati, u svako doba. Allah daje život i smrt, uspostavlja harmoniju i poredak, i daje mjeru svemu. Kod Njega je neprekinuti krug života, iz kojeg izvire svaka egzistencija. "Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na zemlji"! (2:255) Ove riječi u svojim namazima ponavljaju milioni muslimana svaki dan. Božiju milost nalazimo u svemu: u drvetu i kamenu, u svakoj vlati trave, u kapi kiše i vjetru koji budi uspavanu Zemlju. "Ne postoji ni jedna stvar koja ne potječe od Nas, (kaže Allah), a od toga mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno. Šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo vodu da imate što piti. Vi s time ne možete raspolagati. Jedino mi dajemo život i smrt, i samo Mi smo vječni". (15:21-23)
Poniznost, pokornost i predanost Bogu nipošto ne znače da se čovjek u tome izgubi, da nestane. Suprotno od toga, Allah je htio da naša predanost i ustrajnost na Njegovom putu budu svjesne i slobodne. Samo čovjek koji je slobodno predan Bogu, s prāvom mogućnošću izbora, može biti u istinskoj pokornosti.
Braćo i sestre.
Ako pažljivo čitamo Kur'an, a potom se zagledamo u sebe i svijet oko sebe, razumjet ćemo da se on mijenja i da Bog u svakom trenu stvara nove svjetove.
U univerzumu, čiji smo i sami dio, utisnuta je neprekinuta Božija volja za stvaranjem i promjenom. Upravo ta Božija volja održava univerzum aktivnim. I sam čovjek je podložan toj promjeni.
"Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim – pa koju blagodat Gospodara svoga poričete". (55: 29-30).Naši davni učitelji u vjeri kazali su nam da se i īmān, ta duhovna dimenzija čovjeka, poput univerzuma, neprestano dinamizira i mijenja, povećava i smanjuje. Bog je u Adema udahnuo od svoga Duha, kako nam Kur'an kazuje, pa ni ljudska duša nije statična i nepokretna. Dobri ljudi (evlijaullah) obdareni su kerametima i njima su dati posebni darovi; mijenjali su i usavršavali našu ćud i naše spoznajne sposobnosti.
Vjerovjesnici, neka je na njih Božji mir i spas, nalaze se na vrhu piramide, preko koje su i drugi, a ne samo oni, mogli dostići daleke horizonte spoznaje. Vjerovjesnik Muhammed, a.s., i sam je govorio: "Poslan sam kao učitelj i odgajatelj.“
Kur'an sadrži mnoga kazivanja o vjerovjesnicima, a između njih izdvaja četvoricu: Ibrahima, a.s., koji je bio Božji prijatelj, Halilullah; Musaa, a.s., koji je razgovarao s Bogom, Kelimullah; Isa, a.s., koji je bio Mesih, sličan Ademu; i Muhammed, a.s., koji je pouzdani El-Emin i Božiji miljenik Habibullah. To su učitelji čovječanstva, svaki vjernik, svaki musliman može slijediti njihov životni put, a u isto vrijeme i svjedočiti autentičan put islama, bez straha da zaluta.
Braćo i sestre.Živimo u vremenu kada se svjetovi miješaju, kao u suton dana i noći. Istinu je sve teže odvojiti od laži, a časnu namjeru od propagande. Iluzija ovozemaljske sreće, koja nam se skoro neupitno nudi, sve se više pojačava.
Dobro kao da ponovo uzmiče, a zlo osnaženo propagandom postaje sve jače. Budućnost muslimana će zavisiti, kao i uvijek, od njihove slobode, stvaralačkih napora i sposobnosti da razluče istinu od neistine. Allah nas nije ostavio, niti prepustio same sebi. On nam je u Svojoj Knjizi poslao jasnu poruku: "O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni (u vjeri)". (Et-Tawba, 119) Vjerovjesnik je govorio: "Čuvajte se laži, jer laž vodi u grijeh, a grijeh vodi u vatru".
Braćo i sestre.
Vjera, za razliku od propagande, uvijek je svoje lice ogledala u iskrenosti prema Bogu i samilosti prema ljudima. Propaganda, na drugoj strani, ne računa na Boga, već na kratkotrajnu korist i ljudsku pohlepu. Istinska vjera je u odnosu na nju kao istina u odnosu na laž.
Nepatvorena, autentična čistoća vjere zapisana je u Božjim knjigama i u srcima pobožnih ljudi. A laž i propaganda su poput šaranja po pijesku, kad god ih vjetar uskovitla, nažuljā nam oči. Svete predaje o vjerovjesnicima i njihovom uzoritom životu, od Adema do Muhameda (a.s.), primjeri su kako treba živjeti u zajednici.
Kazivanje o Božjim vjerovjesnicima uvijek unosi svježinu u naše živote. To su predaje koje su ispunjene hrabrošću, borbom i ljubavlju, one koje odgajaju, koje nisu okrenute vremenu već vječnosti. Skoro da ne postoji životna prilika u kojoj se vjernik pojedinačno, ili u zajednici, ne bi mogao dovesti u vezu s nekim od kur'anskih kazivanja. Čini se, kako vrijeme prolazi, da bi kur'anska kazivanja o Musau, a.s., i faraonu, Ibrahimu, a.s., i Nimrudu, Davudu, a.s., i Džalutu, Muhammedu, a.s. i Ebu Lehebu muslimani morali iznova pažljivo čitati i odgonetati njihove poruke. Mogla bi nam ta kazivanja u ovom vremenu poslužiti kao paradigma za razumijevanje propagande kojoj smo izloženi. Čini se da je sada najvažnije sačuvati vjeru u Boga i ljude, jer će potražnja za njom na dunjalučkoj pijaci u danima koji nam predstoje biti sve veća. Dani koji su pred nama pokazat će da li smo u stanju da se posvetimo višim ciljevima života, radu i međusobnom povjerenju, a da se odmaknemo od podmetanja, površnosti i zlobe.
Braćo i sestre.Već duži period svjedočimo bespoštednoj propagandi koja se vodi protiv nas bosanskih muslimana, na koje se gleda kao na potencijalnu opasnost za Evropu. Da bi se postigli zacrtani ciljevi ne preže se ni od moralno upitnih sredstava, laži i obmana. Čine to, nažalost, ljudi iz našeg susjedstva, skoro neprestano ali i oni među nama kratke pameti. Ta laž ugrožava sigurnost i nas i naše zemlje, ali i svih njenih građana. Da je političke korektnosti, državničke odgovornosti i ljudske moralnosti, jedina prava i suvisla borba bila bi: borba za vrijednost života, ljudska prava i vladavinu zakona.
Ali, "neka te ne žaloste njihova pričanja, reče Allah. I nastavi: Sva moć uistinu pripada Bogu. On sve čuje i sve zna". (10:65)