Matrica za rano prepoznavanje indikatora rizika od društveno neprihvatljivog ponašanja učenika je uletjela u sarajevske škole poput kakve nemani koja prijeti našoj mladosti. Pod plaštom brige za djecu u borbi protiv maloljetničkog prijestupništva, u škole je ubačen obrazac koji nastavnici trebaju slijediti brižno nadgledajući i procjenjujući učeničko ponašanje.
Ozbiljne razmjere
Nažalost, kriminolozi koji stoje iza projekta Matrice u školama kilometrima su daleko od pedagogije i rada u razredu.
Čitam na Facebook stranici „Vijeća roditelja KS“ da stižu "informacije iz nekih škola kako se djeci prezentiraju neke šifre koje će im se unositi za neposluh i neka ponašanja", te da su od jednog od kreatora Matrice, dobili informaciju da „nisu trebali djecu upoznavati s ovim". A "ovo" je Matrica o kojoj djeca nisu trebala ništa da znaju. I roditelji te djece jedva da išta znaju. Niko ih nije ni pitao daju li svoj pristanak za taj eksperiment nad svojom djecom. Doduše, nakon što je Matrica ubačena u škole, roditelji su dobili mogućnost da "postavljaju pitanja" na Facebook stranici NVO "Vijeće roditelja KS". I to je početak i kraj njihove uključenosti.
Dakle, nakon što su nepripremljeni nastavnici počeli primjenjivati šifriranje djece u školama, roditelji su površno informirani. Ovih dana djecu šaljemo na psihijatrijsko promatranje u škole prilikom čega im otvaramo policijske dosjee i psihijatrijske kartone. No, kreatori Matrice su previdjeli da je svako šifriranje djece protivno Konvenciji o pravima djeteta. Da djeca ne smiju biti predmet nikakvog istraživanja bez pristanka roditelja. Posebno mlađi maloljetnici. To je krivično djelo. Ako još ovome dodamo da šifre bilježe nastavnici po svom nahođenju i da te šifre predaju "stručnim službama" koje odlučuju o sudbini djeteta, onda stvar poprima veoma ozbiljne razmjere.
Do punoljetnosti!?
„Vijeće roditelja“ također obavještava čitaoce svoje Facebook stranice da su za taj "projekt obučena 23 pedagoga raspoređena u 118 škola, kako bi bili mentori nastavnicima”. Grupa pedagoga suvereno odlučuje o krhkim dječijim dušama instruirajući stručne službe u školama kako valjano da uspostave dijagnoze djeci. Jedna stručna osoba na pet škola! Pa neće lijepiti etikete na tegle u školama, nego odlučivati o životu djece! Neko reče da šifriranje nije dijagnosticiranje, nego samo racionalizacija prostora i vremena. Pa i na psihijatriji šifre ne služe ničem drugom nego racionalizaciji prostora i vremena. Ali su to i dalje psihijatrijske dijagnoze. Jednom zakačena dijagnoza na dijete u školi traje "do punoljetnosti".
I dalje ćemo zapisivati djecu u disciplinske bilježnice i dnevnike rada. Snižavat ćemo im zbog toga ocjene iz vladanja i davati ukore. Ali, od sada ćemo imati i šifrirane popise njihovih navodnih delinkventnih sklonosti. Pa ćemo ih moći dodatno upućivati u centre za mentalno zdravlje i socijalni rad. Ni manje ni više nego u centre za mentalno zdravlje!
Ne zaboravimo da se u liberalno-demokratskim institucijama, za razliku od pseudodemokratskih, važni projekti koji se tiču građanstva obavezno stavljaju na javnu raspravu, a ne tek "na znanje". Kada je u pitanju interes roditelja za slobodnim razvojem njihove djece, a pogotovo kada postoji i najmanja sumnja u podrivanje najviših vrijednosti odgoja i obrazovanja, nikakvi ekskluzivni krugovi stručnjaka ne mogu pružiti dovoljan legitimitet njihovim inicijativama, a kamoli javnosti uskratiti pravo na konačni kritički sud.
