Zloglasni hotel ''Vilina Vlas'' već nekoliko godina unazad je u centru pažnje svjetskih medija. BBC bio je prvi koji je objavio priču i videoreportažu o ''hotelu silovanja'', kazavši da više od 20 godina nakon strahota koje su se tu desile, Vlasti i dalje ignoriraju njegovo jezivo naslijeđe.
- Kada biste odsjeli ovdje kao gost ,ne biste znali da su ove sobe bile korištene kao komore za mučenje. Mnoge mlade djevojke su ovdje silovane i ubijene. Očajne da pobjegnu od mučitelja, skakale bi kroz balkon da se ubiju - napisao je tada BBC-jev reporter Fergal Kijen (Keane).
Mračna istina
''The Guardian'' također ne ignorira mračnu istinu hotela. U svojoj reportaži autorica Ema Grejhem-Herison (Emma Graham-Harrison) upozorava turiste da vrlo lako, ne znajući, mogu završiti u zgradi koja je korištena za ubistva, silovanja i mučenje.
- Iako su dušeci promijenjeni, a zidovi okrečeni, okviri kreveta na kojima turisti spavaju su isti. To su oni okviri na kojima je nekoliko desetina žena napadnuto i silovano - piše Grejhem-Herison.
U članku, također, ističe da je pod, koji se nalazi u lobiju hotela, isti kameni pod koji je bio prekriven krvlju, a turisti se kupaju u bazenu u kojem su vršene egzekucije.
- Rat je bio dovoljno užasan, ali je mir donio novo mučenje žrtvama iz objekta Vilina Vlas. Hotel je ponovo u funkciji za turiste, a nisu ni promijenili namještaj. Uprkos presudama i svjedočenjima u Haškom sudu, načelnik Višegrada Mladen Đurević negira da je ikada čuo za silovanja, mučenja i ubistva u tom objektu - navodi se u članku britanskog medija.
Vlasti su, također, naredile da se sa spomenika na mezarju izbriše riječ genocid. Međutim, preživjele žrtve nisu ostale ravnodušne na ovu provokaciju, nego su na ploči crnom bojom napisale riječ genocid.
- Nakon blokiranja memorijala i ignoriranja poziva da se hotel zatvori, vlasti su uložile novac u popravak puta do njega i počeli raditi na njegovom širenju dodajući mu luksuzni sprat - navodi se dalje.
Autorica je ispričali i priču Bakire Hasečić, predsjednice udruženja "Žena žrtva rata", koja je živjela nekoliko kilometara od hotela u kojem su nestajali njeni prijatelji i komšije.
- Niko ne zna tačan broj, ali, bazirano na izjavama svjedoka, mislimo da je oko 200 žena prošlo kroz hotel - kazala je Hasečić za ''The Guardian''. Istina o hororima koji su se desili u ovom hotelu vjerovatno nikada ne bi izašla na vidjelo da nije bilo nekoliko hrabrih muškaraca i žena koji su uspjeli pobjeći ili ih je spasio neko od prijatelja Srba.
Ipak, nisu svi uspjeli da se izbore sa traumama nastalim tokom tog kobnog perioda. Jasmina Ahmetspahić bila je jedna od onih koji su počinili samoubistvo skočivši sa balkona.
Brojni dokazi u Hagu
Svi dokazi i sva svjedočenja poslani su u Hag, međutim, Lukić nije osuđen za seksualno nasilje. Prema riječima tužioca u slučaju protiv Lukića, tužilac Dermot Grum (Dermot Groome), u slučaju Lukića, kaže da se uprkos velikom broju dokaza, iz straha se niko nije htio pojaviti na sudu.
- Sarajevo je grad gdje imate osjećaj da ljudi pokušavaju ponovo izgraditi svoj život, ali ne zboravljaju prošlost. Sarajevske ruže ili Muzej o ratu nas podsjećaju i ne dozvoljavaju da se zaborave žrtve. Ali Višegrad je zlonamjeran, grad u kojem su ulice prazne od etničkog čišćenja vršenog 1992. godine, dok su Srbi koji su imali korist od toga negiraju realnost okolo njih - piše autorica.
