Mještani Janje, njihovi rođaci i prijatelji iz Tuzle, Sarajeva i drugih bh. gradova, ali i svi oni koji privremeno rade u inozemstvu, a ovih dana su na odmoru u Janji, okupili su se 1. januara tačno u podne na Drini, gdje su na simboličan način, druženjem, obilježili početak još jedne kalendarske godine. Uz čestitke i želje za dobro zdravlje, sreću i poslovni uspjeh, bilo je i mnogo smijeha, šale, anegdota, podsjećanja na dane mladosti provedene u Janji i na obalama Drine.
Zdravlja i sreće
Mevludin Alagić (57), stanovnik Janje, kaže da se od 2004. godine 1. januara organizira okupljanje na obali Drine. U ranim jutarnjim satima pripremaju se riblja čorba i paprikaš, peče se janje na ražnju.
Mevludin je donio pogaču koju je umijesila i ispekla njegova supruga. Brašno je samljeveno u vodenici. Kaže da u novoj godini svim ljudima dobre volje želi zdravlje, sreću, poslovni uspjeh i sve ono što bi svaki čovjek želio da mu se ostvari u jednoj godini.
- Uz pogaču idu i mladi sir i kajmak. Nekad se znam našaliti pa reći da je to kajmak od djeteline sa četiri lista, jer moje krave pasu kvalitetnu djetelinu. Imam mini farmu na kojoj proizvodim dovoljno mlijeka za familiju, dok sir stiže i do Tuzlanskog kantona, gdje živi moja sestra. Kvalitet se uvijek prepoznaje – rekao je Alagić.
Mido Osmanbašić već 34 godine živi i radi u Švicarskoj. Kaže da će se po odlasku u penziju vratiti u rodnu Janju.
- Djeca su u Švicarskoj. Asimilirali su se. Kćerka već ima svoju porodicu i dvoje djece. Supruga i ja se namjeravamo vratiti, jer je nostalgija toliko izražena da ćemo se, vjerovatno, za tri-četiri godine vratiti ovamo. U Janju dolazim četiri puta godišnje. To je obavezno. Uvijek mi je malo vremena koje ovdje provedem, jer volim rodno mjesto i to je jače od mene – kazao je Osmanbašić.
Na druženju je bio i Šefik Nevesinjac (61), poznatiji po nadimku Cane, koji već trideset godina živi i radi u švicarskom gradu Lucernu.
