U Rakovici, koja je 15 kilometara udaljena od Sarajeva, nalazi se Javna ustanova “Terapijska zajednica Kampus“. To je dinamična zajednica ljudi koji su okupljeni zbog lažnih identiteta i zbog onoga šta je im je droga učinila. 

Šahim Kahrimanović, šef službe za stručne terapijske poslove i naučno-istraživački rad, za Avaz.ba pojasnio je kako korisnici provode vrijeme u Kampusu, kako se izliječiti od ovisnosti te kako mladom čovjeku koji je upao u ralje ovisnosti pomoći da se vrati na pravi put.

Faza adaptacije

- U terapijskoj zajednici „Kampus“ uposlen je mlad i stručan tim sa magistrima i doktorima, koji se trude da kroz jedan terapijski model zajednice pokušavaju tim ljudima, koji borave u programu, vratiti smisleniji život. Nije sve samo vezano za drogu. U dosta situacija, alkohol je okidač i početak priče. Mi ne razlikujemo droge na teške i na lake, sve su one teške i opasne. U Kampus se dolazi na dobrovoljnoj osnovi po rješenju Centra za socijalni rad i korisnici kod nas borave otprilike godinu. Program je otvoren za muškarce i žene, a u Kampusu je trenutno 15 korisnika, dok bi idealno bilo da ih je oko 25 – kazao je Kahrimanović na početku našeg razgovora.

Uposleni u ovoj zajednici, prema riječima Kahrimanovića, trude se da program učine interesantnim, a on traje u nekoliko faza, i to adaptacija, rehabilitacija i resocijalizacija.

- Najteži dio puta u liječenju je doći do ove ustanove, jer se ovisnici teško odlučuju za tretmane bilo koje vrste, prije svega zbog slabe informiranosti, ali i internih i eksternih barijera. Za ovisnost ima pomoći i lijeka, ali ovisnici moraju da nam se jave, da im možemo pomoći. Zato je veoma bitno da mi i sve druge nadležne institucije, kao i mediji, podižemo svijest u javnosti o problemima ovisnosti. Mi, između ostalog, imamo saradnju i sa Ministarstvom obrazovanja i vršimo posjete školama kako bismo podigli svijest o ovim problemima - dodao je šef Službe za stručne terapijske poslove i naučno istraživački rad.

U Terapijskoj zajednici Kampus svaki dan je isplaniran, a ustanova radi 24 sata. Svaki dan se vrše raspodjele zadataka, odnosno korisnici idu na radnu terapiju, fizičku i intelektualnu.

- Aktivnosti traju od sedam sati ujutro do četiri-pet popodne. Nakon toga korisnici imaju slobodno vrijeme, a u 23 sata se u spavaonama gase svjetla. U suštini, mi našim korisnicima stvaramo navike kako bi trebali živjeti kada izađu odavde – pojasnio nam je Kahrimanović.

Satisfakcija uposlenih

Kahrimanović je kazao da je radno osoblje zajednice ponosno na korisnike koji uspješno prođu ovaj program.

- U protekla dva mjeseca, tri korisnika su uspješno završila program od godinu i to nam govori da program ima smisla. Od njih trojice, dvojica momaka su se zaposlila i žive normalnim životom. Ipak, ima i povratnika, a mi sa svima koji prođu naš program ostajemo u kontaktu te ih redovno provjeramo i testiramo. Mi smo uvijek njihova podrška. Također, moram naglasiti, da ovisnost ne podrazumijeva samo drogu i alkohol, u posljednje vrijeme to su i ovisnosti o kocki i internetu – kaže Kahrimanović.

No, prema riječima našeg sagovornika, satisfakcija uposlenika za uloženi trud, sate, dane, mjesece provedene sa korisnicima Kampusa, jeste kada se ovisnici vrate normalnom životu.

- Kada sretnete na ulici čovjeka koji je uspješno prošao program i vodi normalan i zdrav život, to nema cijenu – rekao je Kahrimanović.

Na kraju, Kahrimanović je zaključio da se ljudi ne smiju bojati.

- Ovisnik ne mora biti korisnik Kampusa, ovisnici se mogu javiti i putem telefona te razgovarati i savjetovati se s nama, a nakon toga odlučiti žele li postati i korisnici Kampusa, kazao je na kraju Kahrimanović.