Danas se navršava šest godina od smrti Fadila Banjanovića Bracike, koji se u prvim danima nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma stavio na čelo pokreta koji je značio povratak prognanih u svoja prijeratna mjesta življenja.

Legendarni Bracika postao je sinonim borbe za BiH i san o Bosni na Drini nije prestao sanjati do zadnjeg dana svog života. 

- Znate šta – mirišem ja nešto u ovom Dejtonu. Siguran sam da možemo organizirati povratak, barem u ova sela pored ratne linije, sva su prazna. Ne možemo mi čekati ove naše budže i njihove sjednice, nemamo vremena. Ja sam odlučio da se mi sami organizujemo i počnemo vraćati...- ubjeđivao je Bracika svoje prijatelje neposredno nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

I nije čekao. Najprije povratak u selo Mahala kod Kalesije gdje su bili dočekani puškama i suzavcima policije RS-a, kada je od premlaćivanja podlegao jedan od povratnika,zatim selo Dugi Dio i Jusići na području Zvornika, Koraj... a onda redom jedno za drugim selo, gradovi iz kojih su Bošnjaci i Hrvati protjerani 1992.godine.

Bio je jedan od prvih povratnika u svoj rodni Kozlu. Za njim su krenuli i ostali. Umro je hodajući, kako je i živio. Oni koji su ga poznavali , sa njim sarađivali, proživljavali teške dane povratka još uvijek ga se sjećaju s istom dozom poštovanja.

 Pod nazivom „Čovjek zvani povratak“ o Fadilu Banjanoviću Braciki njemu je snimljen je i dokumentarni film.