Izgradnju Upravne zgrade Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u BiH na Kovačima dovršit će turski vakuf, ako Bog da! Ovu radosnu vijest danas je na svom Facebook profilu obznanio nekadašnji reisu-l-ulema IZ u BiH, dr. Mustafa Cerić.
U svom statusu, kojim se obratio javnosti, Cerić između ostalog piše:
Sretan sam i zadovoljan zato što sam pozvan danas (Muharrem 28., 1439./Oktobar 25., 2017.) da prisustvujem potpisivanju protokola između Vakufske direkcije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Generalne direkcije vakufa Republike Turske.
Sretan sam što vidim da će se moj san o izgradnji reprezentativnog sjedišta reisu-l-uleme i vrhovnog muftije u Bošnjaka ipak ostvariti, ako Bog da.
Zadovoljan sam, ili bit ću zadovoljan, ako sadašnja administracija Rijaseta IZ, na čelu sa reisu-l-ulemom Kavazovićem, ništa ne bude mijenjala u projektu, kojeg je uradio jedan od najvećih bosanskih projektanata Zlatko Ugljen.
Posebno ću biti zadovoljan ako ostane, kako je u originalnom projektu zamišljeno, mandatna rezidencija reisu-l-uleme. A to znači da reisu-l-ulema, ma ko bio, ima gdje mandatno stanovati u Sarajevu, bez da bude ovisan o ičijoj pomoći, a time i da od početka svog mandata ne bude ikome dužan. Ideja o mandatnoj rezidenciji rodila se u meni kad sam pod granatama u maju 1993. godine ušao u Sarajevo da preuzmem mandat naibu-reisa ("vršilac dužnosti reisu-l-uleme u ratnim uvjetima") i shvatio da ne postoji upravni ili administrativni centar Rijaseta Islamske zajednice, kao najviše i najvažnije islamske duhovne institucije ne samo u Bosni, već i na Balkanu.
Zgrada u kojoj je dotada bio smješten kabinet reisu-l-uleme (ulica Save Kovačevića/Reisa Džemaludina Čauševića) nije bila adekvatna. Zbog toga je odlučeno da se kabinet reisu-l-uleme preseli u harem Careve džamije, koji je još uvijek tu.
Naravno, ni to nije bilo, niti je sada adekvatno mjesto za tako važnu duhovnu instituciju u Bošnjaka. Stoga, mogu reći da sam gotovo cijeli svoj mandat reisu-l-uleme proveo tragajući za adekvatnim sjedištem za reisu-l-ulemu i Rijaset Islamske zajednice. Razumljivo, nisam nailazio na razumijevanje tadašnje vlasti zato što je vlast imala druge prioritete na umu. Tako je to bilo beznadno sve dok me jednoga dana 2007. god. nije posjetio Fahrudin Radončić, koji je imao namjeru da podigne jednu džamiju u Sarajevu. Lijepo sam ga saslušao, a onda mu kazao da Sarajevo ima dosta džamija, ali da nema adekvatno sjedište Rijaseta Islamske zajednice i reisu-l-uleme, kao što to imaju obje crkve u našem glavnom gradu. Predložio sam Radončiću da umjesto džamije pokuša okupiti ugledne i jake privrednike pa da se podigne sjedište Islamske zajednice u Sarajevu sa mandatnom rezidencijom reisu-l-uleme.
Radončić nije ni trenutka oklijevao, već je velikodušno prihvatio ideju i obećao da će snositi troškove projektne dokumentacije. Ubrzo smo kontaktirali i arhitektu Zlatka Ugljena, poznatog po projekciji visočke džamije, za što je 1983. godine dobio Aga Khanovu nagradu za islamsku inovativnu arhitekturu. Gospodin Ugljen je prihvatio nesvakidašnji izazov bez oklijevanja te uz Radončićevo ispunjavanje obećanja da će finansirati njegov projektni rad, mogli smo ozbiljno računati da će ideja o izgradnji upravne zgrade Rijaseta biti ostvariva, ako Bog da.
U međuvremenu, osam privrednika, koje je Radončić okupio da podrže ovaj projekat, uputili su pismo namjere Rijasetu, u kojem su izrazili molbu da im Rijaset dopusti da pokrenu podizanje reprezentativnog sjedišta Rijaseta u glavnom gradu naše zemlje. Zbog osjećaja moralne dužnosti da se zna prava i puna istina, ovdje navodim privrednike, čija imena treba upisati kao inicijatore za izgradnju upravne zgrade Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na Kovačima sa mandatnom rezidencijom reisu-l-uleme. Njihova imena su:
- Fahrudin Radončić (Avaz),
- Edin Arslanagić (Bosnalijek),
- Muhamed Granov (Mitex),
- Nedim Čaušević (Teloptic),
- Nihad Imamović (ASA/PREVENT),
- Senad Orman (Orman),
- Selver Oruč (Robot Commerce),
- Redžo Bekto (Bekto Precisa).
Bez obzira šta ko mislio, ali moja je moralna dužnost da se ovim ljudima zahvalim, jer bez njih, posebno bez odlučnosti, hrabrosti i finansijske spremnosti Fahrudina Radončića, vjerovatno ova ideja ne bi imala nikakvog izgleda za uspjeh, piše
Cerić.