Tiho, ljudski, spontano, na mezarju Stražište u Višegradu odata je počast Hasanu Tufekčiću, Višegrađaninu kojem su četnici 1942. godine ubili suprugu i desetero djece, a pripadnici Vojske Republike Srpske 1992. drugu suprugu, još troje djece i unuče, koje ni ime nije imalo.

Cilj i sredstvo

Umro je 1984. godine, a njegovi dotrajali nišani nedavno su zamijenjeni novima. Spomen-ploča s uklesanim riječima Abdulaha Sidrana svjedoči o nepojmljivoj tragediji, a kraj mezara, uz akademika Sidrana, bili su i novinar i dokumentarista Avdo Huseinović, ratni komandant Prve slavne višegradske brigade Armije RBiH Ahmet Sejdić te Višegrađani Suljo Fejzić i Fahrudin Mujkić.    

Sudbina Hasana Tufekčića vratila je akademika Sidrana dvije i po decenije u prošlost, kada je, kako kaže, smatrao da je sramota preživjeti u opkoljenom Sarajevu nakon saznanja šta se desilo Podrinju.

- Ako sklonim privatne bolove i svoju želju da budem mrtav među svojim Podrinjcima, ostaje važno da reknem samo jedno. Punu svijest o svojoj nacionalnoj i državnoj tragediji bošnjački narod, ali i drugi koji vole BiH, imat će kada sudbinu Hasana Tufekčića i njegovu tragediju pretvore u simbol, koji će jasno dokazivati da je genocid nad bosanskim muslimanima pojava koja se odnosi na cijelu državu BiH i cijeli muslimanski narod. U ratu protiv BiH genocid nad bosanskim muslimanima bio je istovremeno cilj i sredstvo. Kad toga svi postanemo svjesni, tada se možemo nadati opstanku i preživljavanju našeg naroda i države – kazao nam je Sidran. 

Ponavljanje zločina

Za Hasanovu sudbinu Sejdić je saznao krajem rata.  

- Moje emocije su i tada i danas iste. Zločinci koji su to počinili, ne mogu mirno spavati, oni moraju patiti, svakog dana, svake noći. Ova priča treba biti podsjećanje i opomena da se zločini ponavljaju, jer samo Bog zna koliko još kostiju i iz Drugog svjetskog rata, ali i iz perioda agresije, kriju rijeka Drina i njeno jezero Perućac – kazao nam je Sejdić.

Nezapamćen slučaj

- Čovjek dođe do trenutka kada njegov mozak ne može pojmiti, odbija da prihvati takve činjenice. Često postavljam pitanje da li historija poznaje ovakav slučaj, postoji li u historiji čovječanstva čovjek kojem su u razmaku od 50 godina isti zločinci ubili 13 djece, dvije supruge, a 1992. čak i jedno unuče – ističe Avdo Huseinović.