Kako mu je u Bornmutu? Šta misli o kvalifikacionoj utakmici s Grčkom, a šta o predstojećima protiv Kipra i Gibraltara? Je li trebao otići u neki drugi klub, a ne u Čelzi?
Sve su to pitanja koja su Asmiru Begoviću postavljena na desetine puta, a na koja je, uglavnom, nudio diplomatske odgovore. Stoga smo odlučili da s našim reprezentativnim golmanom porazgovaramo o nečemu potpuno drugačijem, o temama o kojima prosječan fudbaler obično ne govori.
U ekskluzivnom i malo drugačijem razgovoru za “Dnevni avaz” Begović je govorio o mnogim temama – počevši od sebe, svojih maštarija, neispunjenih želja, životu izvan terena...
Za početak, pokušajte iskočiti nakratko iz svoje kože i reći nam šta mislite o Asmiru Begoviću kao čovjeku.
- To je baš teško pitanje. Nezahvalno je govoriti o sebi, jer je objektivnost u većini slučajeva nemoguća. No, trudim se da budem što bolji čovjek, pažljiv prema porodici, odan prijateljima, posvećen poslu koji obavljam... Ipak, mislim da je bolje da drugi sude o meni.
Šta biste voljeli promijeniti kod sebe?
- Nekada stvarima pristupam previše emotivno. Volio bih da nekada postupam drugačije, ali opet, teško mi je suditi ovako. Ima stvari koje bih na prvu promijenio, ali kada čovjek o njima počne dublje razmišljati, shvati da su one dio karaktera, koji se ne može tek tako mijenjati. Takav sam kakav sam.
Šta je Asmirova najveća mana, a šta vrlina?
- Mislim da tu važi isto što i kod prva dva pitanja. Prvo, veoma mi je teško govoriti o sebi, a drugo, mislim da su sve mane i vrline svakog čovjeka dio njegovog karaktera, nešto što ga čini takvim kakav jeste i mislim da niko ne bi mogao funkcionirati bez određenih mana i vrlina.
Ima li nešto što uvijek radite prije nastupa?
- Nemam neki ritual kao neki drugi igrači. Meni je vrlo važno da sam fizički i psihički odmoran. Na dan utakmice, uvijek se odmaram, a onda se uoči same utakmice pokušam maksimalno skoncentrisati i isključiti iz svega. Ponekad slušam muziku, ponekad čitam, ali nemam neki standardni ritual.
Koliko je odricanja potrebno da bi neko postao vrhunski golman?
- Veoma mnogo, rekao bih mnogo više nego što ljudi misle. Igrati na poziciji golmana nosi ogromnu odgovornost, bez obzira na nivo na kojem igrate. A kada ste veoma mladi, onda mnogo razmišljate o tome. Pritisak je na svakoj utakmici ogroman, a jedna greška može promijeniti tok karijere, ne samo vama nego i saigračima ili treneru. Kada se naučite nositi s tim, stvari postanu lakše, ali onda je veoma važno da shvatite da bez maksimalnog odricanja i teškog rada nema ni uspjeha.
Zbog čega ste uopče odlučili biti golman, a ne, recimo, napadač, što je san većine djece?
- Mislim da je to nešto s čime se rodiš. Mi, golmani, svakako smo malo posebni. Otac je bio golman, on mi je bio uzor u životu i nakon što sam pokušao biti golman, odmah sam se zaljubio u to. To jeste posebna uloga. Nosi posebnu odgovornost, izazov je ogroman, ali sve je to ono zbog čega volim to raditi.
Šta u životu još niste uradili, a veoma biste voljeli? Skočiti iz aviona? Popeti se na vrh Kilimandžara sa zastavom BiH? Provozati Formulu 1?
- Zatekli ste me pitanjem. Nisam previše razmišljao o tome. Ali, svi znaju da mnogo volim sport, volio bih se isprobati na vrhunskom nivou u košarci, hokeju, zašto ne oprobati i Formulu 1.
Kojeg fudbalera, trenera ili klub najmanje podnosite i zašto?
- Ne postoji neko koga ne podnosim, jer morate znati da je fudbal specifičan i da se sve što se dešava na terenu, dešava pod posebnim uvjetima. Ne možemo suditi o ljudima po tome, a s ogromnom većinom nismo dovoljno bliski ili ih ne poznajemo dovoljno da bismo donijeli zaključak o kakvim se ljudima stvarno radi. Zato mislim da bi bilo nekorektno nekoga tako izdvojiti.
Kojeg biste igrača voljeli dovesti u reprezentaciju BiH?
- Trenutno razmišljam između Mesija i Ronalda (smijeh, op. a.). Ustvari, mislim da je suvišno uopće pričati o tome, nama je dobrodošao baš svaki kvalitetan igrač, jer ruku na srce, izbor nam nije baš preveliki. Ali, i dalje je ovo odlična ekipa, s nekoliko vrhunskih igrača i, što je najvažnije, ekipa koja ima kvalitet za redovan plasman na velika takmičenja.
Sjećate li se svoje prve utakmice i kakva je bila?
- Igrao sam mnogo prije debija u Premijer ligi, ali su to većinom bile utakmice nižeg ranga i ništa se ne može uporediti sa prvom utakmicom na takvom nivou tako da veoma dobro pamtim prvu utakmicu za Portsmut. Igrali smo protiv Sanderlanda i dobili sa 3:1. Osjećaj da ste uspjeli u svom cilju je, vjerovatno, najbolji od svega.
Kao voda ispod mosta
Koja Vam je najgora odluka u životu, nešto što nikada ne biste ponovili?
- Ne žalim ni za čim. Šta god da je bilo, to je, kako kažu Englezi, voda ispod mosta. Naravno, svi učimo na svojim greškama, ali ne volim izdvajati neke odluke kao najgore.
Nerviraju me rutinska pitanja bez imalo mašte
Koje Vas novinarsko pitanje najviše nervira?
- Kada je fudbal u pitanju, moram priznati da mi najviše smetaju rutinska pitanja nakon utakmica. Uvijek isto, bez imalo mašte, ne koriste se očite stvari koje su se vidjele na utakmici. Ali, generalno, ne volim pitanja privatne prirode. Razumijem i poštujem da mediji i navijači žele znati sve o svom klubu, timu, reprezentaciji i uvijek se trudim da budem na raspolaganju koliko je to moguće, ali mislim da je fer i to da moj privatni život ostane takav.
Modnu liniju AB1 dovodim i u BiH
Otkud ideja o pokretanju modne linije AB1?
- Već dugo imam planove da uradim tako nešto i sada se otvorila dobra prilika. Volim dobru i kvalitetnu odjeću, a danas je, i pored ogromne ponude, ustvari, veoma teško naći pravi sklad toga. AB1 trenutno ima liniju ležerne sportske odjeće, koja se može kupiti na našoj internet-stranici, a uskoro ćemo, i to sa mnogo širim asortimanom, biti i u prodavnicama u Bosni i Hercegovini.
