Blaž Slišković, aktuelni trener Zrinjskog, izjavio je nedavno kako bh. klubove ne treba porediti s onima iz regiona, jer se, kao, ulaganja u te i naše ekipe ni po čemu ne mogu mjeriti.

Dok su u Hrvatskoj, Srbiji ili Sloveniji i Makedoniji u fudbalske timove uloženi milioni, kod nas nije ni izbliza tako. I ovo je ljeto prošlo u kvalifikacijama za eurokupove s teškim saznanjem da je Evropa daleko, predaleko, jer je drugo pretkolo bilo maksimalan domet.

Vječita tabela

No, moramo se porediti s nekima kako bismo prvo shvatili gdje smo, a onda da bismo, konačno, krenuli ka gore, jer dole više, čini se, ne može. A najprije se poredimo s onima koji su nam najbliži.

Slovenci, tako, već godinama imaju svoje predstavnike u Ligi prvaka ili Evropskoj ligi. O Dinamu je već suvišno bilo šta govoriti, ali sada je tu Rijeka na pragu elitnog takmičenja, ali i Osijek, koji je, zamislite, izbacio čuveni PSV. Vardar se zamalo ubacio među najbolje, a Škendija već nekoliko godina igra plej-of za Evropsku ligu, a do jučer, da budemo iskreni, nismo ni znali odakle je taj klub.

- Naša država ne čini ništa za sport. Dovode se loši, isluženi igrači, koji nigdje ne mogu igrati nego kod nas. Svi oni, u Sarajevu, naprimjer, dođu i, kada odu, kažu da im je to bio najljepši period u životu, a klub ne zaradi ni marke. Kako je moguće da 5.6 najboljih igrača ode iz kluba, a nijedan ne donese obeštećenje? U Želji nije tako, ali i oni mijenjaju trenere kao na tekućoj traci. Nema više naše djece u ekipama pa nema ni rezultata. Ko vodi takvu politiku u klubovima, ne znam, ali je to propast. I to se mora mijenjati – govori Mirsad Fazlagić, nekadašnji kapiten FK Sarajevo i poslije uspješni trener.

Ovaj bivši kapiten reprezentacije Jugoslavije navodi da je frapantan podatak da su Osijek, Rijaka, Vardar, Maribor... sada toliko ispred, a na vječitoj tabeli nekadašnje države, nakon čuvene velike četvorke i Vojvodine, slijede Sarajevo, Velež i Željezničar. Niko od pobrojanih klubova iz Slovenije, Hrvatske i Makedonije nije bio ni blizu snazi klubova s Koševa, Grbavice ili Pod Bijelim brijegom. No, oni imaju strane sponzore, a mi čekamo...

Velike zablude

- Mi čekamo i sami sebe saplićemo. Da bi se uložilo u neki klub, taj klub mora da liči na nešto, da nešto sam napravi, da pokaže potencijal, a ne da godinama tavori. Iskreno, kada je ovaj Tan uložio popriličan novac u Sarajevo, ja sam mislio da će klub postati novi Dinamo. No, vrlo brzo se pokazalo da sam bio u zabludi.

I čini se da upravo te i takve zablude koje nam svake godine serviraju “upravljačke strukture”, a kojima kupuju svoje vrijeme na tim pozicijama, moraju biti što prije prevaziđene. Ili ćemo prestati s njima, okrenuti se radu i biznisu pa onda čekati plodove ili ćemo još malo uživati u cvrkutanju prije svake sezone, a onda tonuti u bezdan iz kojeg više povratka neće biti.

Sarajevo je izgubilo sve

Fazlagić ističe da je stanje u fudbalu, ali i u sportu uopće, posebno teško, zapravo kritično u glavnom gradu.

- Sarajevo je izgubilo sve. Košarku, rukomet, odbojku, a nogomet se održava samo zahvaljujući tradiciji ili još više zahvaljujući rivalstvu Sarajeva i Želje. Glavni grad nije u stanju organizirati međunarodnu utakmicu! Zetra je izgorjela pa se nikada nije kako treba obnovila, Skenderija se srušila, Koševo znamo kako je, na Grbavici su napravili tribunu... Nekada je taj grad imao tradiciju sporta, domaćih igrača, takmičenja i prestiža, a sada je svejedno da li ste trener, naprimjer, Mladosti iz Doboja kod Kaknja ili Sarajeva. A Zenica ima Bilino polje, ali i Kamberovića polje, i novu Arenu... Činjenice sve govore – kaže Fazlagić.