U nastavku teksta od 13. jula 2000. godine pod naslovom “Zbog pisanja o slučaju „Garaplija" Izetbegović je novinarke "Slobodne Bosne" nazvao prostitutkama!!!” prošle godine ugašeni sedmičnik “Slobodna Bosna” ponovio je i reagiranja koja su 1998. godine objavljivana u tom listu, a koje smo prethodnih dana već prenosili u našem feljtonu o političkim ubistvima.
Montirani intervju
No, ono što je ovom prilikom zanimljivo istaći iz teksta SB-a od prije 17 godina je sljedeće:
- Beogradski list "Blic" je u oktobru 1998. objavio izmišljeni intervju s novinarkama SB pod naslovom "Bosna napada novinare" koji je potpisala izvjesna Branka Mitrović. Intervju je zapravo kombinovan od polemika koje su se odvijale na stranicama SB, tako da su svi odgovori u montiranom intervjuu, zapravo bili prepisani odgovori na reagiranja povodom slučaja “Garaplija”.
U navedenom periodu je Edin Garaplija prebačen u zeničku bolnicu, gdje mu je operisano slijepo crijevo, a što je SB propratila tekstom.
"Ljiljan" je u novembru 1998. objavio tekst pod naslovom "Operacija Slobodna", zaključujući kako operacija SB nije uspjela: "Tako bi se u najkraćem mogla sažeti sva ona morbidna konstrukcija (sa posebnim akcentom na dramatizaciju) koju je ovaj nedjeljnik pokušao implementirati u vruću atmosferu slučaja “Garaplija”, nedvosmisleno sugerišući svojim čitaocima kako je, eto, bezazlena operacija slijepog crijeva, zapravo, pokušaj ubistva ovog zatvorenika. Reporteri SB su prevazišli Sherlocka Holmesa - otkrili su, zamislite, da se u bolnici operira slijepo crijevo! No, za to je trebala mračna atmosfera, napetost poput Suljinog tregera, zveket lanaca, kojim se, valjda, pacijent veže za krevet, nedorečene izjave koje nagovještavaju nešto strašno..."
I dok se javnost pitala postoje li uopće "Ševe", na 20. stranici "Oslobođenja", predviđenoj za objavljivanje smrtovnica, 28. 11. 1998. je povodom godišnjice smrti Nedžada Ugljena objavljena kratka poruka: "Pozdrav Nećku, odred Ševa".
Besmislen odgovor
Kada je iz Doma za ljudska prava od tužene strane, odnosno Federacije, traženo mišljenje o prijavi Edina Garaplije, prvi odgovor je bio: “Federacija tvrdi da su navodi podnosioca prijave o činjenicama kontradiktorni i neistiniti. Predlaže da prijava bude proglašena neprihvatljivom kao potpuno neutemeljena."
Sasvim drugačijeg mišljenja su bili haški istražitelji koji su maja ove godine u kasarni "Maršal Tito" u Sarajevu danima detaljno ispitivali Garapliju o slučaju "Ševe".
Nivo "ulaznih" informacija s kojima su istupali, kao i odgovarajuća propratna dokumentacija kojom su raspolagali, bila je iznenađujuća za sve koji su pozvani da daju svoje svjedočenje o ovom slučaju. Izredali su se političari, ratni komandanti i policajci, ali ključnog svjedoka, Nedžada Herende, nije bilo. Tako je posredno cijela priča dobila na težini.
Objašnjavajući zašto Garaplija nije prisustvovao u postupku pred Vrhovnim sudom, iako je to tražio, u objašnjenju koje su federalni organi uputili Domu za ljudska prava se kaže kako bi Garaplija, da je prisustvovao suđenju pred Vrhovnim sudom, morao platiti troškove prevoza do suda!?
Dom za ljudska prava je zaključio kako je ovim "Federacija BiH prekršila čl. 1 Sporazuma o ljudskim pravima", odnosno optuženi je morao biti saslušan na Vrhovnom sudu, ako je bio spreman prezentirati nove činjenice bitne za proces. Dom je o cijelom ovom predmetu raspravljao ukupno jedanaest puta i to 11. septembra, 13. oktobra, 13. novembra i 18. decembra 1998. kao i 13. januara, 11. februara, 10. marta, 11. maja, 6. i 8. juna i 3. jula 2000., kada je usvojio konačnu Odluku kojom se nalaže obnavljanje suđenja.
"Odluka o prihvatljivosti i meritumu", naziv je dokumenta kojim je Dom za ljudska prava u slučaju “Garaplija protiv Federacije BiH” presudio da se Federaciji BiH naredi obnavljanje žalbenog postupka Edina Garaplije.
"Na osnovu dokumenata koji su bili dostupni Domu za ljudska prava, Dom je zaključio kako je postojala naredba za hapšenje Nedžada Herende (17-18/96) i da je Garaplija bio obavezan da čuva u tajnosti službenu informaciju AID-a", objasnio je sudija Giovanni Grass odluku koja je donesena sa šest glasova za i šest protiv, sa odlučujućim glasom predsjedavajućeg, koji je zajedno sa ostalim inozemnim sudijama glasao za, dok su domaće sudije bile protiv obnavljanja slučaja “Garaplija”.
Od dvanaest članova Doma za ljudska prava šest je domaćih: Hasan Balić, Želimir Juka, Mehmed Deković, Miodrag Pajić, Vladimir Popović, Mato Tadić i šest stranih sudija. Giovanni Grasso, Dietrich Rauschning, Jakob Moller, Manfred Nowak, Viktor Masenko - Mavi i Andrew Grotrian. Jednoglasno su, ipak, odlučili da do 7. oktobra 2000. Federacija BiH mora obavijestiti Dom za ljudska prava o koracima koje je poduzela da bi provela naredbe Doma. Slučaj se nastavlja – zaključila je “Slobodna Bosna” u tekstu iz jula 2000. godine.
Hronologija najavljene smrti: Zašto Herenda nije krivično gonjen ako je priznao da je učestvovao u zločinima
Desetog juna 1996. direktor AID-a Kemal Ademović izdaje naredbu (17-18/96) za izvršavanje operacije "Orao" koja je podrazumijevala da se u prvoj fazi prati Nedžad Herenda, a u drugoj da se uhapsi i zadrži na operativnoj obradi.
Od 25. do 29. juna Edin Garaplija i Haris Pezo su ispitivali Herendu. Informacije koje daje Herenda preuzima Ademović, pretpostavka je da je Ademović informacije prosljeđivao na viši nivo.
29. juna policija je pronašla Herendu koji je prebačen u bolnicu. Ostalo je otvoreno pitanje zašto Herenda nije krivično gonjen, ukoliko je priznao da je učestvovao u likvidacijama i drugim kriminalnim aktivnostima.
U noći 29. na 30. juni Nedžad Ugljan i Enver Mujezinović privatno saslušavaju Herendu.
U jesen 1996. ubijen je Nedžad Ugljen, zamjenik direktora AID-a.
Trinaestog juna 1997., zbog otmice i pokušaja ubistva, Kantonalni sud osuđuje Garapliju na 13 godina robije.
Sedamnaestog jula 1997. Garaplija ulaže žalbu Vrhovnom sudu Federacije, ali Vrhovni sud odbacuje žalbu kao neutemeljenu.
U septembru 1998. Garaplija, umjesto Fahrije Karkina, za advokata uzima Faruka Balijagića. Istog mjeseca Balijagić prilaže žalbu Domu za ljudska prava.
Dvadeset prvog septembra 1998. advokat Balijagić obavještava Dom za ljudska prava da se sprema likvidacija njegovog klijenta. Dom odlučuje o prijavi obavijestiti Organizaciju za sigurnost i suradnju u Evropi, Ured visokog predstavnika i Misiju UN-a u BiH.
U novembru 1996. Garaplija je prebačen na Kantonalnu kliniku u Zenicu kako bi bio podvrgnut operaciji slijepog crijeva.
Na temelju iskaza Edina Garaplije, general Sefer Halilović podnosi tužbu Haškom tribunalu zbog pokušaja atentata na njega.
U avgustu 1999. Faruk Balijagić suspendiran iz Advokatske komore Federacije BiH.
U maju 2000. ekipa haških istražitelja stiže u Sarajevo i otvara istragu o "Ševama".
Dom za ljudska prava u julu 2000. zaključuje da Garaplija nije imao pravedno suđenje i nalaže da se njegov sudski postupak obnovi do oktobra 2000.
Bakir pomagao odred “Ševe”!?
Vrlo indikativnim čine se dva detalja koja je "Slobodna Bosna" objavljivala prije 17 godina.
Prvi je spomenut upravo u ovom tekstu SB-a od 13. jula 2000. godine o tome kako je u "Oslobođenju" 1998. povodom godišnjice smrti Nedžada Ugljena, nekadašnjeg zamjenika direktora AID-a, objavljena čitulja s porukom: "Pozdrav Nećku, odred “Ševe”!
Drugi je detalj objavljen nedugo potom u SB-u, tačnije 7. septembra 2000. godine, u intervjuu koji je uradio Senad Avdić, bivši glodur propalog sedmičnika “Slobodna Bosna”, s tadašnjim Garaplijinim advokatom Farukom Balijagićem. Balijagić je tada Avdiću izjavio kako je Garaplija tražio da se Bakir Izetbegović na sudu očituje o postojanju terorističke skupine "Ševe"!
- Po svim raspoloživim dokazima Bakir je znao za njihovo postojanje i ne samo to nego da ih je usmjeravao i pomagao njihovu aktivnost - ustvrdio je Balijagić u intervjuu Avdiću 2000. godine, a koji ćemo iz “Slobodne Bosne” prenijeti u nastavcima našeg feljtona naredne sedmice.
(Sutra: Intervju Senada Avdića sa Farukom Balijagićem: U požaru u AID-u izgorjela je dokumentacija o slučaju ''Garaplija'')
