Nedžad Latić, ugledni bošnjački novinar i publicista, nekadašnji bliski saradnik prvog predsjednika nezavisne BiH, rahmetli Alije Izetbegovića, u svojoj ovosedmičnoj kolumni na portalu The Bosnia Times, koja je odjeknula poput groma u bh. javnosti, ističe kako vjeruje da “politička mafija u Sarajevu zna ubicu Ramiza Delalića Ćele i krije ga iz sopstvenih interesa i ciljeva”!

Borba za vlast

- Skidanjem hipoteke i misterije s ovog ubistva možda bi se također odredio karakter rata kao i kad bismo dobili presudu u Hagu protiv Srbije na koju smo neuspješno uputili zahtjev za reviziju! Najvjerovatnije je da su motivi zataškavanja ovog ubistva prizemniji i da se radi o goloj borbi za vlast, u kojoj se neko treba diskreditirati jer nije dostojan da sjedne u „svetu“ Alijinu stolicu u Predsjedništvu, odnosno cilj je da u nju, nakon Bakira, sjedne jedan Penis Pizdić, najbliži rođak onih koji najbrutalnije frustriraju naciju kreirajući svađe oko toga. Zbog ovako mizernog motiva su vrlo nemaštovito iskonstruirali scenarij po kojem je „Sandžaklija ubio Sandžakliju zbog ljubomore“.

Sa distance od samo par godina ovakva postavka na kojoj se htjelo staviti historijsku tačku na ubistvo srpskog svata, pa tako i Ćele, smatrat će se naivnijom od teze da u Sandžaku nije buknuo rat između Bošnjaka i Srba, i da Sjenica nije postala druga Srebrenica, jer tamo nije bilo proustaške mafije koja bi isprovocirala taj sukob - poentirao je Latić, uz opasku i da bi tekst trebao nositi oznaku koja ukazuje da nije preporučljiv maloljetnim i labilnim osobama zbog eventualnih neprimjerenih izraza kojih se nije libio jer je, kako je pojasnio, “toliko ljut i ogorčen na aktualnu bošnjačku vlast”.

Radi razumijevanja konzistentnosti Latićevih stavova, nije nevažno podsjetiti i na neke od njegovih ranijih tekstova o ovoj tematici. Jedan od njih objavljen je 13. avgusta 2009. godine u sedmičniku “Global” pod naslovom “Prsti tajnih ruku u Bosni”, u kojem se Latić upravo referirao na atentate na Nedžada Ugljena i Jozu Leutara, te ubistvo Ramiza Delalića Ćele. 

Posebno je tu zanimljiva sljedeća njegova opservacija:

- Delalićev advokat Fahrija Karkin, komentirajući ubistvo svoga klijenta, rekao je kako se očekuje da će se mnoge stvari pripisati Delaliću jer je mrtav. Karkin je, zapravo, izrazio i još jedan motiv za ubistvo Delalića, a on proizlazi iz optužbi s političkom pozadinom „onih koji će ga mrtva okriviti za mnoge stvari“. Ovakvu tvrdnju ili sumnju Karkin je mogao izraziti upravo na osnovu ubistva Cace, koji je u političkom smislu postao izgovor za sve što nije valjalo unutar grada u vrijeme opsade Sarajeva. Postoji još nekoliko vrlo ozbiljnih indicija da ubica Ramiza Delalića Ćele nikad neće biti uhvaćen ili, ako i bude, neće mu se živom suditi. 

Dosadašnji rad policije, ovakve kakva jeste, ništa ne obećava. Dosadašnje policijske strukture ni u jednom ozbiljnijem slučaju ubistva, posebno ubistava koja su imala političku pozadinu i težinu, kao što su ubistva Nedžada Ugljena i Joze Leutara, nisu rasvijetlile slučaj - napisao je Latić u tekstu 2009. godine.

Anatomija atentata

Pišući o političkoj pozadini zločina u ovoj, prije osam godina objavljenoj “anatomiji sarajevskih atentata od Vidovdana 28. juna 1914. do Vidovdana 2007.”, Latić je potcrtao i da će nam, “ako opstanemo ovako naivni, trebati cijelo stoljeće da saznamo ko je stajao iza ubistva Ćele”.

- Zaista, sva tri nerazjašnjena ubistva, od Joze Leutara, Nedžada Ugljena do Ramiza Delalića, dovođena su u vezu s Bakirom Izetbegovićem! Tako je “Slobodna Bosna”, koja porodicu Izetbegović kriminalizira i osuđuje za najveće zločine i pljačke u historiji BiH, na osnovu činjenice da je kod jednog osumnjičenog pronađen broj telefona Bakira Izetbegovića, optužila Bakira da stoji iza atentata na Leutara izravno. Između ostaloga, jedan od motiva ubistva Nedžada Ugljena povezivan je s istragom o tzv. jedinici Ševe, koja se dovodila u vezu s Bakirom Izetbegovićem. Istina je, i kuloari su imali ozbiljna uvjeravanja nekih političkih krugova da će Bakir Izetbegović biti priveden, barem na saslušanje, na osnovu informacija iz istražnog postupka protiv Gašijeve grupe, još u aprilu, uoči samog Kongresa SDA - pisao je Latić u tekstu “Prsti tajnih ruku u Bosni” objavljenom dvije godine nakon ubistva Ramiza Delalića Ćele.

Dokaz da je Arman Jašarević u SB-u tvrdio da je atentat na Leutara naredio Bakir Izetbegović

Latićevo podsjećanje na to kako je “Slobodna Bosna” (SB) optuživala Bakira Izetbegovića da stoji iza atentata na nekadašnjeg federalnog doministra policije Jozu Leutara vodi i do arhiva Senada Avdića koji datira iz perioda nakon atentata na Leutara.

Samo jedan od primjera su navodi iz teksta SB-a od 16. novembra 2000. godine, kada se taj prošle godine ugašeni sedmičnik bavio detaljima o Jadranku Lučiću, jednom od tada osumnjičenih pa oslobođenih osoba za aktiviranje eksplozivne naprave koja je raznijela prednji dio Leutarovog automobila 16. marta 1999. u Sarajevu.

- Oslobođen je dva dana nakon što je glavni zaštićeni svjedok izjavio da ga do sada nikada nije vidio. Ovaj, jedan od dvojice zaštićenih svjedoka, prema nekim informacijama, mogao bi biti Arman Jašarević koji je svojedobno domaćim i inozemnim policajcima, ali i novinarki “Slobodne Bosne” tvrdio da je atentat na Leutara naredio Bakir Izetbegović, a izveo Ismet Bajramović Ćelo - objavila je SB 16. novembra 2000. u tekstu “Ko je ubio Jozu Leutara: Svjedoci tvrde da je riječ o Armanu Jašareviću”.

O navodnoj nagodbi Tužilaštva i Gašija, FTV-u, bivšem reisu Ceriću, “Danima” i miniranju mezara Alije Izetbegovića

- Muhamed Ali Gaši osuđen je na 20 godina zatvora, parafrazirajući presudu, zbog sticanja imovine na kriminalan način - kamatarenjem! Bogatstvo Alija Gašija, makar stečeno na kriminalan način, barem prema presudi, kućna zdanja u Pehlivanuši i samoposluga u Titovoj ulici smiješno je u odnosu na razne stranačke Bošnjake (SDA i Stranke za BiH) bogataše, od direktora javnih preduzeća, stranačkih sekretarčića, profesora fakulteta, a tek ministara!

S obzirom na to da je „otpala“ inkriminacija za ubistvo Ramiza Delalića, a to je, barem po izvješću medija i prvim istupima tužioca Olega Čavke, bio prvi i osnovni razlog hapšenja „zločinačke organizacije“, ne zna se zbog čega je uhapšen Ali Gaši. Zbog kamatarenja?!

Tako visoka presuda vrlo je ozbiljan dokaz slabosti optužnice. Tako je ostavljen velik prostor za špekulacije kakve su se i pojavile u medijima. Možda je tako visokom kaznom Tužilaštvo zauzelo poziciju za nagodbu s Gašijem?! Izjava tužioca kako „tek sad dolaze na red Gašijevi politički moćnici“, intervju Startu... posebno su otvorili prostor takvim špekulacijama.

Prva špekulacija pojavila se o navodnoj nagodbi Tužilaštva i Gašija, koji je „propjevao“ o denunciranju Bakira Izetbegovića. A o kome drugome, ako se zna da je suđenje Gašiju bilo medijski više suđenje Bakiru Izetbegoviću nego konkretno optuženom. U medijima on je predstavljan da „stoji iza Gašijevog ubistva Ramiza Delalića“. Tako se Gaši predstavljao kao miljenik ultravjerskonacionalno-patriotske sarajevske oligarhije. Prikazivane su fotografije Gašija kako na dženazi nosi tabut Alije Izetbegovića.

U jednoj emisiji na FTV-u omogućeno je kriminalnom derletu da optuži samog reisa dr. Mustafu Cerića za veze s Gašijem. “Dani” su objavili izjavu drugog vižleta, ranga džeparoša, da je Ramiz Delalić minirao mezar Alije Izetbegovića.

(Sutra o “sačekuši“, u kakvoj je ubijen Ćelo, kao specijalnosti srpske mafije, ali i pokvarenim kamerama na Izetbegovićevom mezaru i “pregorenom osiguraču” iz najbližeg Delalićevog okruženja, te vjerovanjima da je Delalić pokušavao prekinuti bivše veze s “tajnom rukom”, ali da je za to već bilo kasno)