U današnjem nastavku donosimo tekst iz bivše "Slobodne Bosne", broj 459 od 1. septembra 2005., pod naslovom: "Zločin iz milosrđa: Finansijska policija istražuje kako je podijeljen novac za otkrivanje ubica Joze Leutara", u kojem su objavljeni novi detalji o isplati Merima Galijatovića.

Prenosimo ih u 27. dijelu feljtona o političkim ubistvima:

- Prvih pet godina nakon atentata na Jozu Leutara, doministra Federalnog MUP-a, policija i tužioci trošili su stotine hiljada maraka poreskih obveznika pokušavajući dokazati krivicu osumnjičenih na osnovu svjedočenja Merima Galijatovića, zaštićenog svjedoka broj 30. Galijatoviću je, prije nego što je polovinom februara prošle godine vraćen na izdržavanje zatvorske kazne u KPD Zenica, za svjedočenje u slučaju “Leutar” isplaćen dio nagrade od 240 hiljada KM. Prema njegovim tvrdnjama, obećavana mu je promjena identiteta i izmještanje iz zemlje, a uslov za isplatu novčane nagrade bilo je prihvatanje optužnice koja je podignuta 1. marta 2001. godine protiv šestorice Hrvata.

Ko je dao 240.000 KM?

Dvadeset dana nakon prihvatanja optužnice od Kantonalnog suda u Sarajevu Galijatoviću je isplaćen prvi dio nagrade. Ali, nakon izricanja oslobađajuće presude osumnjičenima za ubistvo doministra Leutara i povratka Galijatovića u zenički zatvor, iz kojeg je u međuvremenu oslobođen na osnovu pomilovanja, postavilo se pitanje ko je i na osnovu čega Galijatoviću isplatio 240 hiljada KM. Tako je prije nekoliko mjeseci predsjednik Federacije BiH Niko Lozančić naložio federalnom tužiocu Zdravku Kneževiću da provede istragu i dostavi mu izvještaj o isplati sredstava za nagradu. 

Shodno tome, Knežević je nalog proslijedio nadležnim istražnim organima koji su nedavno svoje nalaze dostavili Kneževiću, a Knežević Niki Lozančiću. Sudeći prema informacijama do kojih smo uspjeli doći, inspektori koji su radili na tom slučaju ustanovili su da nije postojala nikakva odluka Vlade Federacije BiH o isplati sredstava za nagradu. Činjenica je da je tadašnji predsjednik Vlade Edhem Bičakčić javno ponudio novac za informacije koje će dovesti do hapšenja počinioca i saučesnika u atentatu na doministra Leutara, ali njegove riječi nikada nisu pretočene u zvanični dokument.

Pola miliona

Navodno, prema onome što stoji u izvještaju, nalog za isplatu sredstava potpisali su tadašnji ministar finansija i dopredsjednik Vlade Nikola Grabovac i njegova pomoćnica Šefika Hafizović. U spomenutom nalogu oni su se pozvali na broj navodne odluke Vlade, što je zapravo bio broj žiro računa otvorenog u “Raiffeisen banci” na koji su prebačena sredstva, preciznije pola miliona KM.

Račun je otvoren na ime stranog državljanina, uposlenika UN misije u BiH, koji navodno još uvijek boravi u našoj zemlji, a koji je slovio za bliskog prijatelja Oscara Vere, zvaničnog UN-ovog službenika i nezvaničnog američkog špijuna.

Gdje je završio ostatak novca od pola miliona maraka, za sada nije poznato, ali Galijatović je već najavio mogućnost tužbe kako bi mu se isplatio i ostatak obećane nagrade. 

S druge strane, Ivan Andabak, Dominik Ilijašević Como, Jedinko Bajkuša, Zoran Bašić, Marko Miličević i Željko Ćosić, nakon što je Vrhovni sud u Sarajevu potvrdio oslobađajuću presudu u slučaju “Leutar”, razmatraju podizanje optužbe i odštetnog zahtjeva u iznosu od po milion KM za svakog osumnjičenog. Drugim riječima, finansijski aspekt slučaja “Leutar” nastavit će da se prelama preko leđa poreskih obveznika dok su stvarne ubice doministra Leutara još uvijek na slobodi – piše u tekstu SB-a od 1. septembra 2005. godine.

Fikret Mašić isplatio ubice u "Holiday Innu"

Nadležni istražni organi ovih dana pokrenuli su istragu oko još jedne ilegalne isplate sredstava. Naime, riječ je o isplati 120 hiljada KM koje je navodno drugi čovjek AID-a Fikret Mašić isplatio dvojici ljudi u jednoj od soba na trećem spratu hotela “Holiday Inn”. Navodno, je novac isplaćen ubicama Nedžada Ugljena, tadašnjeg zamjenika direktora AID-a - tvrdila je SB septembra 2005.

Puno posla za Tužilaštvo BiH

Nakon “Avazovog” feljtona o političkim ubistvima, koji nije samo novinarska elaboracija Senada Avdića nego sadrži više od stotinu stranica zapisnika, izvještaja i izjava datih nadležnim tužilaštvima i policijama, ilustrativno se pokazuje kako bošnjačka državna mafija svoje leševe želi podmetnuti drugima.

Izvanredna uvezanost i involviranost u svim policijsko-pravosudnim strukturama sada se pokazuje i u slučaju očiglednog uklanjanja Ramiza Delalića zbog njegovih izjava i nagodbi u Tužilaštvu te straha da će svojim svjedočenjem poslati politički vrh u zatvor.

Metoda koju razotkriva ugledni bošnjački publicista Nedžad Latić, koji je suvremenik delikatnih situacija, vrlo je jednostavno provođena u organizaciji koja je očigledno bila pod mentorstvom Ademovića, ali i Izetbegovića - uklonimo Ćelu. Onda ćemo nekoliko godina tragati za Ljirimom Bitićijem kao ubicom, potom ćemo još dvije-tri godine optužiti Muhameda Alija Gašija, koji je na kraju oslobođen... serija se nastavlja optužbama na račun Nasera Keljmendija – koji je pušten iz prištinskog pritvora – i tako se još četiri dodatne godine odmaklo od izvršenja krivičnog djela klasičnog državnog ubistva Delalića.

Nakon desetak godina od njegovog ubistva, Dubravko Čampara po nalogu svog rođaka Zvizdića i Izetbegovića to da je po principu Sandžaklija zbog ljubomore ubio drugog Sandžakliju uporno pokušava podmetnuti lideru SBB-a. A plan je, osim političkog uklanjanja Radončića, dobiti još nekoliko godina distance od samog čina ubistva Delalića, što se već postiglo u slučajevima „Ugljen“ i „Leutar“.

Što je to vrijeme duže, poznato je kriminalističko iskustvo, lakše je sakriti prave počinioce i naručioce. Stoga je jasno da za Tužilaštvo BiH i novu vršiteljicu dužnosti glavnog tužioca ima mnogo posla kada su u pitanju politička smaknuća i njihovo prikrivanje. Dovoljno je samo pročitati tekst objavljen u "Danima" 2005. godine.

"Dani" 2005. godine: Delalić je ispričao tužiocu ko je, kako i zašto tražio likvidaciju Nedžada Ugljena!

Sedmični magazin „Dani“ 4. marta 2005. godine objavio je tekst s također vrlo zanimljivim detaljima bitnim za ukupno razumijevanje konteksta neriješenih političkih ubistava u BiH.

- Od ponedjeljka, 28. februara (2005., op. pr.), nakon šestomjesečne zatvorske kazne koju je odležao poslije dvogodišnjeg bjekstva, Ramiz Delalić je slobodan! Iako protiv njega Kantonalno tužilaštvo vodi postupak zbog ubistva srpskog svata Nikole Gardovića 1992. na Baščaršiji, Delalić se nagodio sa tužiocem i branit će se sa slobode. Koliko košta sloboda Ramiza Delalića? Još sredinom prošle godine u Sarajevu se čulo kako Delalić, koji se u to vrijeme "krio" u Turskoj, preko svoga advokata Fahrije Karkina pregovara o nagodbi. Na nezvaničnom sastanku u Tužilaštvu BiH Karkin je ponudio Delalićevu suradnju: navodno, njegov klijent je spreman govoriti o eksplozivu koji je trebao biti aktiviran u Istanbulu juna 2004., u vrijeme održavanja NATO samita, o oružju koje se švercuje preko BiH, ali i o nerazjašnjenim ratnim zbivanjima, pa i o ubici Nedžada Ugljena?!

Naš sagovornik iz Tužilaštva BiH tvrdi da nije bilo spremnosti za direktni kontakt sa Delalićem: Karkin je tražio da vrijeme i mjesto sastanka diktira Delalić, a "uostalom, sve o čemu je Karkin pričao izgledalo je nestvarno". Kad neće država, Karkin je (očito procjenjujući da glavni tužilac u Kantonu Sarajevo, koji je svojevremeno bezuspješno vodio istragu o Ugljenovom ubistvu, neće reagirati kao više kolege) - otišao Branku Šljivaru. Izvori bliski Šljivaru potvrđuju kako je Karkin tužiocu rekao da Delalić zna gdje je oružje kojim je ubijen Ugljen, ko je naredio njegovu likvidaciju, te ko je ubica i gdje se nalazi. Šljivar je, pak, tvrde njegovi bliski suradnici, bio u dilemi, opet zbog Delalićevog insistiranja na sastanku koji će on odrediti.

Nekako u to vrijeme Sarajevom je počela kružiti priča da se Delalić vratio u grad te da samo čeka pogodan trenutak da se preda. Iskusni Šljivar povjerio se nekolicini policajaca. Kako „Dani“ nezvanično saznaju, u policiji su bili protiv nagodbe, no kada je - zahvaljujući svojoj nepažnji ili samouvjerenosti - Ramiz Delalić uhapšen na Ilidži, izgubio je i priliku da se cjenka. Međutim, ono što je ponudio Šljivaru očito je vrijedilo njegovog puštanja na slobodu. U interesu istrage, koja još uvijek traje, nećemo se baviti detaljima, no Delalić jeste ispričao tužiocu ko je, kako i zašto tražio likvidaciju Nedžada Ugljena! Spominju se i neka zvučna imena, a ako je vjerovati Delaliću - sami vrh države odlučio je ušutkati Ugljena "zato što je previše znao".

Delalić je ispričao i kakva je uloga njemu bila namijenjena, gdje je oružje kojim je Ugljen ubijen, te gdje je izvršilac tog svirepog ubistva?! U ovom času se sve provjerava. Zašto je Ramiz Delalić odjednom odlučio progovoriti? Špekuliralo se da je to njegov pokušaj da se nagodi za ubistvo srpskog svata. Međutim, naši izvori iz Kantonalnog tužilaštva tvrde da taj predmet i nije baš "jak": svjedoci se povlače, neće da govore o svadbi od prije 13 godina, a stoji i dilema da li je Delalić zaista ubio Gardovića, jer je, navodno, i sam Delalić rekao Šljivaru puno činjenica iz tog perioda – objavili su „Dani“ 4. marta 2005. godine.

(Sutra čitajte kako je Senad Avdić “spalio iluzije”; ko je bio doslovni i bukvalni gospodar ratnog i poratnog Sarajeva)