U nastavku teksta u “Slobodnoj Bosni” (SB) broj 419 od 25. novembra 2004. godine pod naslovima: “SB je istražila sve”; “Ubistvo Joze Leutara”; “Režija AID-a”; “Leutara je ubio vrh SDA preko svojih ljudi u AID-u, FMUP-u i pravosuđu!!!”, urednici Senad Avdić i Suzana Mijatović problematizirali su i činjenicu da su se na mjestu atentata na federalnog doministra policije Jozu Leutara 16. marta 1999. godine u Alipašinoj ulici u Sarajevu pojavili i inspektori AID-a.

Otkud AID

- U “izvornoj” verziji s lica mjesta koju je ovih dana dobila SB vidi se da su na mjesto atentata prvi izašli tadašnji inspektori AID-a. Tajna bošnjačka policija AID inače nije imala nikakvih ovlaštenja za istraživanje zločina iz sfere “terorizma” Šta su njeni agenti radili na mjestu ubistva Joze Leutara, kako su se tako hitro uspjeli pojaviti na “mjestu zločina”, to tek treba ustanoviti revizija koju je najavio Dragan Čović - pišu u nastavku teksta u kojem donose i posebno zanimljive detalje o iskazu Mirze Jamakovića koji je promijenio tok suđenja. 

Krajem novembra 2002. godine, na suđenju pred Vrhovnim sudom optuženima za šverc oružja na Kosovo, drugooptuženi Avdija Šabanović je u toku suđenja rekao: “Sada ću vam reći cijelu istinu. Kada je čuo da se sprema moje hapšenje, mene je Adil Babić (također jedan od optuženih) nazvao i kazao mi da hitno moram izmjestiti oružje koje se nalazilo u mojoj vikendici u Rakovici. Tu se, pored oružja za koje se zna, nalazilo i deset pakovanja sa po dvije eksplozivne naprave sa satnim mehanizmom koje mogu poslužiti za dizanje automobila u zrak. Naprave su bile zapakovane u crvenim torbicama, u svakoj od njih po dvije naprave sa nekoliko dijelova alata i namotaja žice. Ako zbog svega što sam sada rekao na kraju završim kao pokojni doministar FMUP-a Jozo Leutar, bar će se znati ko me ubio”.

Avdija Šabanović je nakon toga u sudnicu donio jednu eksplozivnu napravu tvrdeći da su mu mine iz magacina FMUP-a predali načelnik Kontradiverzione zaštite (KDZ) Mirza Jamaković i njegov potčinjeni Adil Babić. Kako će kasnije otkriti naš magazin, ove mine su krajem 1991. godine nabavili tadašnji agenti bosanske Službe državne bezbjednosti Vanjko Đukić i Edhem Bešić iz beogradskog Instituta za bezbjednost.

Tokom rata i nakon njega eksplozivne naprave su bile smještene u zgradi FMUP-a (dio državne bezbjednosti SDB, zatim tajne bošnjačke policije AID), da bi potom netragom nestale i pojavile se kod optuženog Šabanovića.

Svjedok Atija Muftić

Mirza Jamaković je tada tvrdio da Šabanović laže i da mu nije on dostavljao oružje, pa ni ove naprave. Razgledajući napravu donesenu u sudnici, Jamaković je rekao: “Ja znam da Odjel KDZ FMUP-a nikada nije nabavljao ovakve komplete. Ovu napravu koriste vojni diverzanti za dizanje fortifikacijskih objekata u ratu. Pošto sam vještačio sve naprave u terorističkim aktima, pouzdano znam da se ovakva naprava nikada nije pojavljivala kao sredstvo za izvođenje akata terorizma. Mi nikada nismo u FMUP-u imali ovakve naprave”.

Međutim, nepobitno je utvrđeno da su eksplozivne naprave postojale i bile pod kontrolom direktora AID-a. Iako je Federalno tužiteljstvo tokom suđenja dobilo informaciju da je svjedok iznošenja eksplozivnih naprava iz prostorija AID-a bila Atija Muftić, radnica AID-a i intimna prijateljica Nedžada Ugljena, drugog čovjeka AID-a, ubijenog ispred njenog stana, tužilaštvo nikada nije obavilo informativni razgovor sa spomenutom osobom.

Prema propaloj optužnici za ubistvo Joze Leutara, eksplozivna naprava postavljena pod vozilo FMUP-a aktivirana je daljinskim upravljačem sa udaljenosti od najviše 250 metara. Načelnik KDZ-a Mirza Jamaković, koji je vještačio i eksploziju u Leutarovom ubistvu, prilikom svjedočenja pred Kantonalnim sudom eksplicitno je izjavio da je eksplozija aktivirana daljinskim upaljačem. Međutim, kada je Jamaković uhapšen i optužen za šverc naoružanja za kosovske Albance, na ponovnom svjedočenju pred sudijom Salemom Misom Jamaković je promijenio iskaz tvrdeći da je nemoguće dokazati o kojoj vrsti upaljača se radilo.

Tragovi upaljača

Naravno, ni tužilac ni odbrana optuženih nisu ulazili u detalje (kako je moguće da nema tragova upaljača, da li zbog vrste naprave ili zbog uklonjenih dijelova tokom policijskog nadzora automobila) zašto je Jamaković promijenio iskaz. Međutim, kako je Jamaković bio u pritvoru i u nemilosti svojih dojučerašnjih šefova, upućeniji policajci su prokomentirali da je promjenom iskaza Jamaković uputio poruku da će, u slučaju da bude osuđen za šverc naoružanja, vjerovatno porazgovarati o slučaju “Leutar” sa federalnim tužiocem Meddžidom Kreso. Kako je u međuvremenu Jamaković osuđen i odmah pušten na slobodu, detalji cijele priče nikada nisu dobili odgovore - piše u SB-u broj 419 od 25. novembra 2004. godine.

 (Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)

 SB: Ramiz Delalić je detaljno svjedočio o podzemnim tokovima bošnjačke državne, policijske i parapolicijske scene

Senad Avdić redovno je u svojim tekstovima podsjećao da su “u vrijeme (1996.-2002.) kada je Kemal Ademović bio na čelu AID-a svirepo likvidirani drugi čovjek tajne policije Nedžad Ugljen i drugi zvaničnik javne policije Jozo Leutar”.

- Ademovićev AID i u jednom i u drugom zločinu imao je do lakata krvlju umiješane ruke. U tom „zlatnom” periodu na teritoriju Federacije BiH registrirano je više od pet stotina različitih terorističkih djela (ubistva hrvatskih povratnika, miniranje vjerskih objekata...) a da “efikasna” Ademovićeva služba ništa od toga nije valjano dokumentirala – tvrdi se u SB-u broj 560 od 9. avgusta 2007. godine.

Tako je, naime, Avdić odgovorio na Ademovićevu reakciju na posljednji intervju Ramiza Delalića Ćele, posthumno objavljen u dva nastavka u SB-u 26. jula i 2. avgusta 2007. godine pod naslovom: “Završne riječi Ramiza Delalića: Pitao sam Bakira Izetbegovića da li njegov otac Alija zna da je Kemal Ademović od mene naručio ubistvo Nedžada Ugljena!?“

- Ne pada nam na pamet otkrivati Kemalu Ademović kako, pod kojim uvjetima i, naročito, s kojim motivima je nastao razgovor sa Ramizom Delalićem. Uostalom, u svom reagiranju Ademović kaže da mu je sve u vezi s tim poznato; ako mu je poznato, zbog čega traži od nas da mu potvrđujemo nešto o čemu on već ima vlastite (operativnim metodom) sakupljene istine, odnosno informacije. Nećemo Ademovića (raz)uvjeravati da su mu saznanja krajnje pogrešna, površna, netačna. Ramiz Delalić je u razgovoru koji smo objavili detaljno svjedočio o podzemnim tokovima bošnjačke državne, policijske i parapolicijske scene u posljednjih 15-ak godina.

Ako Ademovića to zanima, otkrit ćemo mu da je Delalićevo svjedočenje u “Slobodnoj Bosni” prisililo Tužilaštvo BiH da pokrene vjerovatno do sada najopsežniju istragu o svim događajima i ličnostima koje je Delalić spominjao. Naravno i o Kemalu Ademoviću. “Slobodna Bosna” je već imala sudsko iskustvo sa Ademovićem i taj sudski spor relativno glatko dobila. Prijetnja novom tužbom nas, stoga, ne sekira ni najmanje; istraga Tužilaštva BiH bi, sasvim sigurno, trebala ozbiljno zabrinuti poslijeratnog šefa tajne bošnjačke policije Kemala Ademovića - poručilo je uredništvo SB-a Kemalu Ademoviću 9. avgusta 2007. godine.