BIH

Feljton o političkim ubistvima: Zašto je vrhu SDA bilo važno vratiti konstruktora montaže u MUP

Piše: (E. D. A.)

16.3.2017

- Mogućnost da je neko u noći između 15. i 16. marta 1999. vozio Leutarov automobil tijekom istrage nikada nije ispitana, premda se zna kako su postojali duplikati ključeva, budući da je službeni Golf bio u vlasništvu Federalnog MUP-a. Dodajmo tome kako je, prema nekim informacijama, tadašnji šef garaže u MUP-u Federacije (izvjesni Alija) ubrzo nakon atentata dao otkaz i, navodno, zaposlio se u firmi Asa-Auto?! - piše u nastavku teksta Senada Avdića i Suzane Mijatović u “Slobodnoj Bosni” (SB) broj 419.

Revizija istrage

Uredništvo ga je objavilo 25. novembra 2004. godine, dvije godine nakon što su šestorica Hrvata optuženih za ubistvo Leutara na Kantonalnom sudu u Sarajevu oslobođeni krivice. Tekst je nastao u vrijeme kada su politički predstavnici Hrvata u BiH zatražili da se konačno otkrije ko je i po čijem nalogu u proljeće 1999. organizirao atentat na tadašnjeg federalnog doministra policije. Na traženje novinara da prokomentira zbog čega Leutarove ubojice nikada nisu pronađene, hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović tada je najavio da će inicirati nastavak istrage.  

HDZ tražio obnovu istrage: Fotografija sa sahrane Joze Leutara koju je SB objavila u broju 419.

- Čovićeva najava da će tražiti obnovu (reviziju) istrage oko atentata na Jozu Leutara proizvela je pravu paniku u kabinetu njegovog kolege iz državnog vrha Sulejmana Tihića:

Tihićev savjetnik za unutarnju politiku je bivši ministar unutarnjih poslova (u trenutku atentata na Leutara) Mehmed Žilić. U tom svjetlu valja razumjeti snažnu aktivnost koja je posljednjih nedjelja iz Tihićevog kabineta pokrenuta prema međunarodnim i domaćim policijskim strukturama od kojih se traži da se na posao u FMUP-u vrati Faik Lušija, nekadašnji pomoćnik ministra Žilića i po svemu sudeći ključni konstruktor propale sudske farse protiv šestorice Hrvata osumnjičenih da su ubili Jozu Leutara – elaborira se u tekstu SB-a od 25. novembra 2004. godine i nastavlja: 

Faksimil teksta od 25. 11. 2004. godine: Optuženi Hrvati dokazali da nisu krivi

- Lušiju je početkom 2002. godine sa funkcije u FMUP-u smijenio tadašnji direktor Uprave policije FMUP-a Dragan Lukač. Nedugo nakon toga Lušija je tužio Lukača zbog smjene i zatražio da mu FMUP isplati 10 hiljada maraka zbog duševne boli nastale nakon smjene.

Sarajevski Općinski sud je prije nekoliko mjeseci presudio u korist Lušije i naložio FMUP-u ne samo da ga obešteti za duševnu bol nego i da ga vrati na funkciju sa koje je smijenjen - pomoćnika ministra FMUP-a!? Federalni MUP, prema informacijama do kojih je došla SB, spreman je Lušiji isplatiti odštetu za duševnu bol zbog njegove smjene (!?), ali ne i vratiti ga na ranije radno mjesto.

Propala verzija

Razlog je krajnje prozaičan: Lušija nije nikada certificiran od strane međunarodne policijske misije, pa prema tome ne postoji zakonski osnov za njegovo vraćanje u policijske strukture. Međutim, za Lušijin povratak u FMUP osobno se založio bošnjački član Predsjedništva BiH Tihić koji se obratio kancelariji Evropske policijske misije u našoj zemlji pismom u kojem zahtijeva da se njeni čelnici angažiraju u zaštiti (po pravosnažnoj sudskoj presudi) narušenih ljudskih prava gospodina Lušije te da mu se (Lušiji) omogući povratak na ranije radno mjesto u FMUP-u. Lušija inače nakon smjene u FMUP-u radi kao predavač na Policijskoj akademiji na Vracama. 

Faika Lušiju Avdić je opisao kao konstruktora montaže protiv šestorice Hrvata

Nagli i neočekivani “entuzijazam” bošnjačkog, tačnije SDA-ovskog, vrha na vraćanju Faika Lušije u Federalni MUP direktno je u vezi sa najavom Dragana Čovića da će njegova stranka (HDZ) tražiti reviziju istrage o okolnostima atentata na Jozu Leutara i kažnjavanje počinitelja. Povratak u FMUP Lušije, glavnog konstruktora propale verzije prema kojoj su doministra FMUP-a likvidirali “hrvatski ekstremisti”, značio bi, naravno, zataškavanje istine o razlozima zbog kojih je Leutar ubijen, te organizatorima i inspiratorima njegove likvidacije - tvrdili su Avdić i Mijatović u novembru 2004. godine pod naslovima: “SB je istražila sve”; “Ubistvo Joze Leutara”; “Režija AID-a”; “Leutara je ubio vrh SDA preko svojih ljudi u AID-u, FMUP-u i pravosuđu!!!”

 (Sutra prenosimo nastavak teksta iz SB o tome čiji iskaz je promijenio tok suđenja u slučaju “Leutar” te šta je SB odgovorila Kemalu Ademoviću o svjedočenju Ramiza Delalića Ćele o “podzemnim tokovima bošnjačke državne, policijske i parapolicijske scene”)

 Kako je AID špijunirao Leutara


- Bivši je federalni doministar policije Jozo Leutar još od 1995. godine, zajedno s ostalim HDZ-ovim dužnosnicima u Sarajevu, bio pod stalnim nadzorom tadašnje bošnjačke tajne službe. U vrijeme ratnih djelovanja Leutar je prisluškivan s punkta S-1, za koji se pretpostavlja da je bio lociran u podrumu jedne zgrade u strogom centru Sarajeva, u neposrednoj blizini Robne kuće. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma i formiranja Agencije za istraživanje i zaštitu, svi telefonski razgovori Joze Leutara praćeni su iz zgrade u naselju Gorica, gdje se, također, nalazio jedan od izdvojenih punktova AID-a. 

Žilić: Bio federalni ministar policije kada je Leutar ubijen

Pored prisluškivanja njegovih telefonskih razgovora, Jozu Leutara su uvijek pratila najmanje po dva agenta AID-a. Uz fizičko i “telefonsko pokrivanje”, aktivnosti bošnjačkih dužnosnika uključivale su i kontrolu nad službenom poštom koju je Leutar dobivao u svom uredu. “Svako jutro prije dolaska pokojnog Joze na posao mi smo imali njegovu službenu poštu na svom stolu” - izjavio je za SB jedan bivši radnik AID-a koji je, kako je objavio taj list u tekstu od 25. novembra 2004. godine, otkrio i da je poštu naslovljenu na Leutara donosio šef kabineta ministra Mehmeda Žilića, putem kojeg su prije nego što doministar dođe na posao i vraćali koverte u Leutarov kabinet, a nakon što su ih u AID-u otvorili i fotokopirali njihov sadržaj.


Tajna baza AID-a: Objekt u sarajevskom naselju Crni Vrh unutar kojeg je, pisala je SB, najvjerovatnije u Leutarov automobil postavljen smrtonosni eksploziv

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.