U arhivu sedmičnika "Dani", od 28. septembra 1998. godine, ostala je sačuvana i jedna od posljednjih službenih zabilješki Nedžada Ugljena, drugog čovjeka bošnjačke tajne službe (AID), ubijenog 28. septembra 1996.

Uz analizu pod naslovom “Ubice ili žrtve?”, tadašnji urednici “Dana” Senad Pećanin i Vildana Selimbegovović, između ostalog, ukazuju na to kako tadašnjeg direktora AID-a Kemala Ademovića “daleko više od samog Garaplije (Edin, tada osuđenog na 13 godina zatvora, a kasnije oslobođenog optužbi za otmicu i pokušaj ubistva Nedžada Herende, op. pr.), pritišće balast Ugljenovih zabilješki u kojima je on unaprijed prozvan za ubistvo koje se kasnije dogodilo”. 

Zabilješku Nedžada Ugljena koju su tada objavili "Dani" prenosimo u 21. dijelu našeg feljtona:

- Na osnovu onoga što mi je poznato u slučaju Herenda, kao profesionalac, nemam nikakve dvojbe i uz punu odgovornost tvrdim da su kao osnovano sumnjivi izvršioci ovog djela:

Centri van sistema

1. Edin Garaplija (AID)

2. Pezo Haris (AID)

3. Muran - ime mu ne znam (spec. jedinica MUP-a BiH)

4. Identitet mi nije poznat i sve što bi rekao bilo bi proizvod priča rekla-kazala.

Naredbodavci, odnosno kao naredbodavac osnovano je sumnjiv direktor agencije na osnovu sljedećih indicija i dokaza:

1. Garaplija Edin je mjesec-dva prije kidnapovanja Herende više boravio u njegovom kabinetu nego bilo koji od pomoćnika. Nelogično i odudara od svih regula u AID-u.

2. Garaplija Edin je po izričitom naređenju direktora Ademovića postavljen na mjesto šefa podcentra u PA i pored toga što nema odgovarajuću školsku spremu, kako bi mu se učinila dostupnima sredstva izvršenja (automobil itd).

3. Pravljenje lažnog naloga Garaplija Edinu u vezi nepostojećeg puta u Tuzlu od strane sekretara Hajdarevića nije moglo proći bez naredbe ili znanja direktora Ademovića. Znam da Hajdarević i ostali spremaju legendu zašto su to učinili, ali i za to ima protuargumentacija.

4. Garaplija Edin nastupa kao zastupnik direktora Ademovića u kontaktima sa gospodinom Kulovićem. Pokazuje mu pismena ovlaštenja u tom smislu. Struktura opreme koja se naručuje od Kulovića je namijenjena za "specijalne jedinice", ali slučaj Herenda, nažalost, nije takva vrsta operacije po svojoj suštini, mada na prvi pogled sadrži dosta elemenata. Pored ostalih, nedostaju najbitniji - verifikacija sa državnim vrhom i objekat napada apsolutno neprimjeren, jer je sve rađeno iz ličnih, uskih interesa.

5. Samo je direktor Ademović mogao učiniti spisak "Ševa" dostupnim Garaplija Edinu. Zašto mu je bio u tašni kad ga je prezentirao Ljevakoviću, kamo ga je nosio?

6. Garaplija Edin svojim kolegama priča da se "direktor nema na koga osloniti, nego na njega", "odrađuje vrlo važne poslove za direktora" i slično. Sve to prethodi slučaju Herenda. Garaplija obećava da će preko direktora obezbijediti stan Pervan Hasanu, kako bi ga uvukao u igru.

7. Prijetnja Herendi za vrijeme torture, "sada će doći Kemo, pa ćeš ti njemu sve lijepo ispričati".

8. Sredstva izvršenja K. D. su vlasništvo AID-a, a putne naloge potpisuje kao naredbodavac sekretar Hajdarević na osnovu ovlaštenja direktora Ademovića.

9. Garaplija Edin pita Herendu za navodni atentat na gospodina Bajramovića, a direktor Ademović optužuje mene da sam to zataškao.

10. Struktura pitanja postavljenih Herendi je takva da su prije nego su njemu postavljena, na njih traženi odgovori od zaposlenih u AID-u od čina dolaska direktora Ademovića: prislušni centri van sistema AID-a (meni, Mujezinoviću, Ljevakoviću i dr.).

Droga, finansijske malverzacije, zlato. To MUP stalno radi, pa ako nešto ima neka ide redovnim i zakonskim postupkom, a ne ljude u šaht.

Tužba za agresiju

Gospođa Vasvija Vidović i moj odnos sa njom je predmet istraživanja kvazislužbe MIP-a otkako je gospođa Vidović imenovana za našeg predstavnika u Haagu. Iracionalni sumnjivci i profesionalnost u kolosalno vrijednim pobjedama:

a) Tužba za agresiju Srbije i Crne Gore je bazirana na našim podacima i zadaje glavobolju i Clintonu i Miloševiću podjednako, a našem državnom rukovodstvu je glavno političko oružje uz sve pozitivno što pored toga nosi za Bosnu i Hercegovinu. 

b) Suđenja ratnim zločincima - Haag bi mogao staviti ključ u bravu da nije nas. Koliko smo zločinaca eliminisali iz političkog života i koliko ćemo još, da je samo to, veliki je neizmjerljiv doprinos Bosni i njenim narodima – napisao je Ugljen u službenoj zabilješci koju su objavili “Dani” dvije godine nakon njegovog ubistva. 

Relacija između šefa ove službe i direktora su veoma poznate.

- Šta radiš, Džido?, radi se o Musakadić Medžidu, prevodilac u AID-u, Ademović sumnja u njega da je američki špijun, tražio od Mujezinovića da prema istom preduzme mjeru kontrole telefonskog saobraćaja. 

- Tufo, u pitanju je Mušić Teufik, valjda zbog toga što je boravio par puta u Njemačkoj - diletantima u ovim poslovima je sve sumnjivo. 

 Koga smo odrađivali?, misli se na "Ševe". Četnike, isključivo vojnike. Paranoja od "Ševa" potiče od vremena gospodina Alibabića, a ja ne spadam u kategoriju ljudi koji se hvali i istupa u javnosti. Ono što gospodin Alibabić nije znao, bilo je odmah sumnjivo, a zaboravlja da u hijerarhiji službe potčinjeni znaju samo onaj dio koji mu je dovoljan da kvalitetno uradi svoj posao.

Prijetnje ljudima

11. Muran iz odreda policije za antiteroristička dejstva je samo u dogovoru sa bivšim komandantom, sada direktorom AID-a, mogao preći na rad u AID, te mu supruga dolazi u AID po platu. To što nije imao rješenje, ne znači ništa, jer je najmanje desetak radnika radilo ili radi bez rješenja.

12. Sva ujdurma oko Mašić Fikreta i njegove aktivne uloge u sprečavanju i ometanju sprovođenja istražnih radnji nisu mogli biti bez znanja direktora Ademovića.

13. Prijetnje ljudima, praćenje, podmetanja su uobičajene forme psihičkog pritiska da bi se promijenio neminovan tok ka istini.

Motiv direktora Ademovića i kruga ljudi oko njega je u iracionalnoj sumnji da "Bakir" i njegovi ljudi rade na Ademovićevom "rušenju", a ilustracija tog motiva je očita u naručenom napisu u AS-u uokvirenom uz njegovu fotografiju. Te riječi nikad niko od njegovih pomoćnika nije izgovorio.

Rad u sistemu poput AID-a podrazumijeva apsolutnu lojalnost rukovodiocu, sve dotle dok ne ugrozi državni interes ili učini krivično djelo. Gospodin Ademović je bio prihvaćen i kao čovjek i "borac s pedigreom", a s obzirom na stručnost saradnika mogao je biti odličan rukovodilac. Patološke sumnje i intrige bile su, nažalost, kod njega jače od "racija" i to je proizvelo zločin (iskreno žalim i zbog njega, ali prvenstveno zbog AID-a u čijem sam stvaranju najneposrednije učestvovao).

Napominjem da sam ovu zabilješku pisao uz redovne radne obaveze, te da je moguće da sam nešto propustio, što me obavezuje da je dopunim u skladu sa pitanjima komisije - kaže se u službenoj zabilješci koju potpisuje Nedžad Ugljen, a prenijeli su “Dani” tačno dvije godine nakon njegove likvidacije.

Alfa i omega službi bezbjednosti

U analizi su se Pećanin i Selimbegović 1998. godine bavili i karakterom službe, navodeći da ona "nije u službi države, već Stranke demokratske akcije".

- Pitanja je bezbroj, no odgovor je samo jedan: otvoriti "dosje MUP". 

Samo u toj varijanti postoji šansa da ovi prostori ne izgube onu ratnu dimenziju po kojoj su se tokom najteže četiri godine razlikovali od onih koji su ih napadali. I samo tako predsjednik Izetbegović može sačuvati sebe od optužbi koje naprosto isijavaju: svi optuženi za planove likvidacije važe za njegove bliske saradnike, a žrtve - za njegove protivnike, ili, u još goroj varijanti, za poslušnike koji su u određenim momentima zasmetali. Utoliko prije što još od prvog ozbiljnijeg policijsko-vojnog potresa njegov sin, dakle Bakir Izetbegović, i jedan od njegovih najbližih saradnika, Hasan Čengić, slove kao alfa i omega i policijske i vojne službe bezbjednosti - objavili su Pećanin i Selimbegović u “Danima” 28. septembra 1998., a uz to je objavljen i mini intervju s Bakirom Izetbegovićem, u kojem je ovaj negirao da je “šef tajne službe”.

Saopćenje predsjednika SBB-a

Ademović govorio da neće ležati za druge, pa je vrijeme da tužiocima kaže o kome se radi  

Povodom izjave Kemala Ademovića na Face TV-u da je 2001. godine, navodno, imao sastanak s Fahrudinom Radončićem, koji mu je tom prilikom tobože pokazao ceduljicu na kojoj je od slova izrezanih iz novina i zalijepljenih na papir pisalo "dobro pazi šta pričaš, mogao bi i ti završiti", predsjednik SBB-a Radončić u jučerašnjem saopćenju za javnost kaže:

- Moj dobronamjerni savjet Ademoviću je da, umjesto retroaktivnih izmišljanja sastanaka sa mnom i nepostojećih ceduljica, kaže ime nalogodavca i otkrije šta zna o ubistvu visokog obavještajnog oficira Nedžada Ugljena, zatim Joze Leutara, te o kidnapovanju i pucanju u Nedžada Herendu, guranju istoga u šaht i drugim političkim likvidacijama. Prije ili kasnije, Ademović će krivično odgovarati za serijska zlodjela koja je tadašnja tajna policija s njim na čelu uradila, a moje involviranje na bilo koji način očito je potrebno njegovim političkim nalogodavcima koji se boje da će istraga i optužnica ipak na kraju doći do njih. 

Povodom izjave Kemala Ademovića na Face TV-u da je 2001. godine, navodno, imao sastanak s Fahrudinom Radončićem, koji mu je tom prilikom tobože pokazao ceduljicu na kojoj je od slova izrezanih iz novina i zalijepljenih na papir pisalo "dobro pazi šta pričaš, mogao bi i ti završiti", predsjednik SBB-a Radončić u jučerašnjem saopćenju za javnost kaže:

- Moj dobronamjerni savjet Ademoviću je da, umjesto retroaktivnih izmišljanja sastanaka sa mnom i nepostojećih ceduljica, kaže ime nalogodavca i otkrije šta zna o ubistvu visokog obavještajnog oficira Nedžada Ugljena, zatim Joze Leutara, te o kidnapovanju i pucanju u Nedžada Herendu, guranju istoga u šaht i drugim političkim likvidacijama. Prije ili kasnije, Ademović će krivično odgovarati za serijska zlodjela koja je tadašnja tajna policija s njim na čelu uradila, a moje involviranje na bilo koji način očito je potrebno njegovim političkim nalogodavcima koji se boje da će istraga i optužnica ipak na kraju doći do njih. 

Uostalom, onima koji su organizirali politička ubistva, kidnapovanja svojih agenata, pucanja u njih i njihova skrivanja u šahtovima, uopće nije teško lagati pred TV kamerama da im je neko davao prijeteće ceduljice. I, zašto bi to neko radio na taj način ako su u neposrednoj blizini Ademovića, kao tadašnjeg direktora AID-a, stalno bila službena lica koja bi u takvim situacijama sigurno morala reagirati po zakonu. Jedini moj susret kao tadašnjeg medijskog izdavača s gospodinom Ademovićem jeste bio na njegov zahtjev, moguće, baš 2001. godine, i to ne u nekoj kafani, već u mojoj rezidenciji na Mojmilu, kada mi je zabrinuto rekao da "ako dođe stani-pani, on neće ležati za druge i da će otkriti po čijem je nalogu AID radio atentate". Tada nije rekao na koga misli, ali je sada vrijeme da to kaže tužiocima Tužilaštva BiH - navodi se u izjavi predsjednika SBB-a.

(Sutra prenosimo tekst o zataškavanju istrage o ubistvu Ugljena, koji su “Dani” objavili 19. avgusta 2005. godine pod naslovom “Svi putevi vode do Bakira I.“)