- Nedžad Ugljen je, podsjetimo, ubijen 28. septembra 1996., u sarajevskom naselju Aneks, dok je parkirao automobil ispred zgrade svoje ljubavnice i radne kolegice Atije Muftić. Još uvijek nepoznati ubojica usmrtio ga je s dva hica iz pištolja, jedan metak ga je pogodio sleđa, drugi mu je ispaljen u usta. U nalazu vještaka balističara navedeno je da je ispaljen još jedan, treći metak, koji je razbio staklo automobila i odbio se od zid zgrade. Svi dokazi koji su pronađeni na mjestu zločina upućivali su da je u atentatu na Ugljena sudjelovalo više ubojica.

Uklonjeni tragovi

No, iako je Nedžad Ugljen u danima prije ubojstva zasigurno bio pod nadzorom operativaca AID-a, naknadno nije pronađen niti jedan dokaz koji bi potvrdio da je pomoćnik direktora bio meta praćenja i prisluškivanja. Pretpostavlja se kako su svi tragovi uklonjeni prije nego što se s pozicije direktora AID-a povukao Ugljenov šef Kemal Ademović - piše “Slobodna Bosna” u tekstu objavljenom 20. juna 2013. godine i nastavlja:

- “Ugljen je znao da ga prate i da se sprema njegova likvidacija. Govorio je da ga optužuju da je Amerikancima dao informacije o kampu na Pogorelici, da je dojavio pravac kretanja šejha Envera Šabana, direktora Islamskog kulturnog centra u Milanu, kojeg su 1995. kod Žepča ubili pripadnici HVO-a”, prisjeća se jedan od bližih Ugljenovih prijatelja, koji je zamolio da ga ne imenujemo. 

Isti je sugovornik potvrdio da je Nedžad Ugljen u to vrijeme bio blizak s američkim partnerima kolegama, i da su mu Amerikanci, poslije pokušaja ubojstva Nedžada Herende, nudili da u njihovom aranžmanu i napusti BiH. Umjesto da u bijegu potraži spas, Nedžad Ugljen je u danima prije smrti promijenio fizički izgled, obrijao brkove i panično tražio zaštitu od svojih političkih pokrovitelja. Događaji koji su uslijedili i potvrdit će da je već bio otpisan - pisala je SB, navodeći da je došla i do ranijih iskaza brojnih svjedoka saslušavanih u slučaju “Ugljen”. 

Žalio se i Šubi

- Neka od sačuvanih svjedočenja uistinu su šokantna, zastrašujuća, jer iz prve ruke otkrivaju kako je, zapravo, u (post)ratnom periodu funkcionirala bošnjačka civilna, a i vojna obavještajna služba pod političkom kontrolom SDA. U tom smislu treba napomenuti da su prvu istragu o smrti Nedžada Ugljena, umjesto MUP-a Federacije BiH, najvećim dijelom vodili istražitelji AID-a, kako bi istražni proces imali pod svojom kontrolom - zaključuje SB u tekstu iz 2013. godine, objašnjavajući kako je cilj ovih kontroliranih istraga bio “prikrivanje, a ne otkrivanje ubica”.

U istom tekstu objavljeni su i detalji izjave Ugljenove - kako je navodio taj list - ljubavnice i kolegice Atije Muftić.

- Prisjećajući se perioda od pokušaja likvidacije Nedžada Herende (od juna do septembra 1996.), Atija Muftić je izjavila da je Ugljen znao da ga prate, kao i da je imala osjećaj da je poznavao te ljude i da ih je dovodio u vezu s Kemalom Ademovićem. “Kemo će me ubiti!", jadao se Ugljen svojoj prijateljici. Znala je i da se mjesec dana prije tragične smrti Nedžad Ugljen požalio vojnom bezbjednjaku Safetu Šubi, u to vrijeme jednom od najbližih operativaca šefa Vojne bezbjednosti Jusufa Jašarevića (danas je Šubo privatni poduzetnik, vlasnik tvrtke “Dino Company”), da ga prate i da mu prijete ubojstvom. Šubo mu je, prema tvrdnjama Atije Muftić, ponudio svoje ljude da ga čuvaju, ali je Ugljen odbio pomoć. “Šubo je kasnije stalno insistirao na tome i bio je sve ljubazniji prema Nedžadu”, objašnjavala je Atija Muftić. 

Herendini snimci

Ugljenova je prijateljica potvrdila informacije da je on, poslije razgovora s Herendom, kojeg je u bolnici posjetio nakon ranjavanja, kopirao pet, šest kazeta i dao ih prijateljima od povjerenja. Između ostalih, tadašnjem uredniku magazina “Dani” Senadu Pećaninu, bivšem gradonačelniku Mostara Safetu Oručeviću i nekadašnjoj guvernerki Hercegovačko-neretvanskog kantona Fatimi Leho. Ona je ispričala i da je Kemal Ademović tražio od Nedžada Ugljena kazetu, ali je nije dobio. “Kemo će morati pobiti sve te ljude da bi sakrio istinu”, govorio je Ugljen prijateljici - pisala je SB 2013. godine.

Ademović saslušavan pet, a Pandžić četiri dana

Da je “Slobodna Bosna” za vrijeme svog dugogodišnjeg insistiranja na rasvjetljavanju slučaja “Ugljen” imala relevantnu dokumentaciju, zapisnike o saslušanjima svjedoka, dokazuje na desetine njenih tekstova.

Jedan takav datira od 4. avgusta 2005. godine, a objavljen je pod zaista brutalnim naslovom: “Nedžada Ugljena ubio je zločinački sistem na čijem je čelu bio Alija Izetbegović; Još uvijek niko nema moralne snage da to prizna i potvrdi!” U tom tekstu SB donosi detalje da je tužilac Oleg Čavka tih prvih avgustovskih dana 2005. saslušao prvoosumnjičenog Enesa Pandžića, koji je doputovao avionom iz Kuvajta u Sarajevo kako bi dao iskaz.

Pandžić je bio vozač Kemala Ademovića, direktora tajne policije, od 1996. do 1999. godine, a koji je u ovom predmetu bio osumnjičen kao nalogodavac Ugljenovog ubistva. SB je tada pisala i da je “u cilju potvrđivanja nalaza prvog i drugog uviđaja izvršenog u Prijedorskoj ulici u sarajevskom naselju Aneks, čiji rezultati se, prema svim dostupnim informacijama, ne podudaraju”, Ademović saslušavan pet, a Pandžić četiri dana.

Prvi i drugi uviđaj

Treći metak kojeg nema

Vještaci: Ugljenov ubica nije djelovao sam

 Prilikom prvog uviđaja, oko 21 sat, 28. septembra 1996. vještak balističar, pokojni Zlatko Međedović i specijalista sudske medicine Ilijas Dobrača napravili su obdukcioni i balistički zapisnik u kojima se tvrdi: "U vozilu Passat Ugljen Nedžad je pogođen u tijelo s dva hica iz pištolja 7,65 mm. Ubijeni je prvim metkom ustrijeljen u predjelu lijeve strane ključne kosti, sleđa, a drugim metkom u glavu. Oba zrna su ostala u tijelu" - navodi SB u tekstu od 4. avgusta 2005. i nastavlja:

S prigušivačem

Prema službenim nalazima, ispaljena zrna nisu oštetila koštanu strukturu, što znači da je usporena energija ispaljenih metaka, a što je uputilo na zaključak da je ubica (ili ubice) pucao iz pištolja na koji je bio ugrađen prigušivač zvuka ispaljenja. Doktor Dobrača i vještak FMUP-a Međedović su dali usmeni izvještaj dvojici agenata (FMUP i AID), prema kojem je Ugljen ubijen u trenutku kad je otvorio vozačeva vrata, pružio lijevu nogu vani i ispružio se da bi dohvatio nešto sa zadnjeg sjedišta automobila.

Dva metka su ispaljena u trenutku kada se Ugljen naslonio na dio gdje je postavljen zaštitni pojas za vozača. Od siline udaraca metaka u leđa i glavu Ugljen je glavom udario u mjesto gdje se nalazio radioaparat. Treći metak, koji je neosporno ispaljen, razbio je lijevo zadnje staklo i odbio se od zid obližnje zgrade. To je uputilo vještaka Međedovića da zaključi da se treći metak prilikom ispaljenja u staklo odbio iz dva moguća razloga: ili je barutno punjenje u metku bilo slabo ili je na pištolju bio prigušivač. Ali je Međedovićev usmeni zaključak bio da to sigurno nije metak ispaljen iz istog pištolja kojim je ubijen Ugljen?!

Plavokosi muškarac

Tako su se Dobrača i Međedović složili (a što se ne nalazi ni u jednom zvaničnom izvještaju, pa tako neće biti ni dokaz tužiocu Čavki) da uglovi, vremenski razmak i način ispaljenja tri spomenuta metka svjedoče da u trenutku ubistva Ugljenov ubica nije djelovao sam. Naime, treći metak u zadnje lijevo automobilsko staklo, po pretpostavci vještaka, ispaljen je kako bi drugi suizvršilac uzeo dokumente (ili navodnu torbu) sa zadnjeg sjedišta koje je u trenutku izlaska iz auta i prilaska njegovog ubice rukom dohvatao ubijeni Ugljen.

Prema jednoj od izjava potencijalnog svjedoka tokom istrage AID-a (žena koja je u trenutku ubistva bila na prozoru trećeg sprata zgrade u kojoj je stanovala Ugljenova ljubavnica i radnica AID-a Atija Muftić), muškarac između 25 i 35 godina plave kose i kratke plave brade je u trenutku kada su se čuli prigušeni pucnji upozorio svjedoka da se skloni sa prozora?! – objavila je SB 4. avgusta 2005. godine.

Misteriozni nestanak izvještaja

- S ovim izvještajem Dobrače i Međedovića složila su se i dvojica agenata američkog FBI-ja koji su se nenajavljeni, a navodno prema Ademovićevim uputama, pojavili prilikom prvog uviđaja. Poslije prvog uviđaja Dobrače i Međedovića, automobil u kojem je ubijen Ugljen odvezen je u garažu sarajevske Saobraćajne policije u ulici Zmaja od Bosne, gdje je “stručno” vještačen. U rekonstrukciji nalaza ubistva nedostaje samo jedan bitan detalj. Navodno, vještak Međedović je na krovu prljavog Passata iznad zadnjeg lijevog stakla primijetio vidljiv otisak lijeve ljudske ruke.

U prvi mah je to ukazivalo da je čovjek (dešnjak) koji je pucao u zadnji lijevi prozor bio naslonjen lijevom rukom na automobil i tako ispalio metak. Međutim, ta dopuna izvještaja koju je napravio Međedović misteriozno je nestala? Ugljenov Passat nekoliko dana kasnije je opet prenesen na mjesto zločina i tada su istražitelji FMUP-a i AID-a napisali da je Ugljen izašao iz auta, prepoznao svog ubicu koji je pucao u njega, a zatim pao na sjedište vozača, što je vrlo diskutabilna verzija.

Prema toj verziji, Ugljena je prvi metak pogodio kad je stajao izašavši iz auta, a drugi metak u glavu ga je navodno samo “ovjerio”, nakon čega je vraćen na vozačevo sjedište. Ova verzija je nedosljedna iz prostog razloga jer bi ispaljivanje trećeg metka bilo suvišno – piše SB u tekstu iz avgusta 2005. godine.

(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak, 6. marta)