U nastavku teksta od 5. oktobra 2006. godine “Slobodna Bosna” (SB) donijela je saznanja o tome kako je nekoliko mjeseci prije tadašnji sarajevski tužilac Oleg Čavka u Njemačkoj saslušavao Suada Curića Šoka, predratnog vlasnika restorana “Hacijenda” u Kiseljaku, a ratnog šefa detašmana AID-a u Fojnici.

Specijalci za praćenje

Curić je, prema detaljima teksta koji prenosimo u 11. dijelu našeg feljtona, bio u kontaktu sa zamjenikom direktora AID-a Nedžadom Ugljenom prije njegovog ubistva 1996. godine.

- Curić je, prema svjedočenju “Slobodnoj Bosni” u novembru 2000. godine, trebao biti ubijen po naređenju Kemala Ademovića. Kako je tvrdio, Ademović ga je teretio da je upozorio i omogućio bijeg izvjesnom “Cicku iz Kiseljaka” koji je, prema Ademovićevom agentu Fikretu Mašiću Kiki, stvarni Ugljenov ubica. 

Faksimil teksta iz 2006. godine: Navodno je Curić posvjedočio da je drugoosumnjičeni Enes Pandžić, Ademovićev vozač, bio posrednik između direktora Ademovića i desetak agenata AID-a (dovedenih iz specijalne jedinice PTG “Bosna”) kojima je Pandžić prenosio Ademovićeva usmena naređenja

U iscrpnom razgovoru za naš list, Curić je priznao da se zbog prijetnje da ga AID ubije i označi kao pomagača virtuelnom Ugljenovom ubici iz Kiseljaka nagodio s hrvatskom tajnom službom SIS da mu za svjedočenje pred Haškim tribunalom u slučaju generala Tihomira Blaškića daju hrvatske dokumente i osiguraju uvjete za život u inozemstvu. Nezvanično, Curić je u sarajevskom tužilaštvu detaljno svjedočio o odnosima unutar AID-a nakon smjene Bakira Alispahića sa mjesta direktora službe u februaru 1996. i dolaska Kemala Ademovića za vršioca dužnosti po odluci Predsjedništva RBiH.

Prisluškivači u uredu

Navodno je Curić posvjedočio da je drugoosumnjičeni Enes Pandžić, Ademovićev vozač, bio posrednik između direktora Ademovića i desetak agenata AID-a (dovedenih iz specijalne jedinice PTG “Bosna”) kojima je Pandžić prenosio Ademovićeva usmena naređenja. Agenti, među kojima su bili Samir Hurem i Emin Kapo, imali su zadatak da prate petnaestak osoba, između ostalih Nedžada Ugljena, tadašnjeg ministra za odnose sa IFOR-om Hasana Muratovića, Bakira Alispahića i Ademovićeve pomoćnike Envera Mujezinovića, Irfana Ljevakovića... Ovu Curićevu tvrdnju su prilikom prethodnih saslušanja potvrdila i trojica bivših dužnosnika AID-a. 

Zatim, Tužilaštvo je došlo i do službenih zabilješki agenata AID-a o pronađenim prislušnim uređajima u Ugljenovoj kancelariji i o njihovom uklanjanju te postavljanju novih prislušnih uređaja koji su po drugi put demontirani iz iste prostorije. Navodno, Tužilaštvo je došlo i do transkripata prisluškivanih razgovora u Ugljenovoj kancelariji i njegovih telefonskih razgovora. Iz transkripata se vidi da su Ademovićevi agenti danima prije ubistva pratili sve Ugljenove postupke, pa je nevjerovatno da u trenutku ubistva u Ugljenovoj blizini nisu bili Ademovićevi ljudi. Navodno je u svom iskazu Enver Mujezinović imenovao agente koji su dva dana prije ubistva pratili Ugljena na putu od Sarajeva do Mostara i nazad. I sam Ugljen, koji je iz Mostara vozio svoju majku za Sarajevo, rekao je majci da zapamti da ih prati tamnoplavi “ford” - piše SB u tekstu od 5. oktobra 2006. godine.

Pratilo ga vozilo AID-a ili MUP-a?

- Ni tokom prve istrage, koju je vodio tada glavni kantonalni tužilac Dominik Malbašić, kao ni danas, nije dostavljen spisak službenih automobila RMUP-a i AID-a prema kojem bi se moglo vidjeti da li je automobil koji je kobnog dana pratio Ugljena iz Mostara bilo službeno vozilo AID-a ili MUP-a. Isto je traženo od OSA-e, ali je tužiocu Čavki navodno rečeno da je još Federalna obavještajno-sigurnosna služba (FOSS) sve dokumente predala kriminalističkoj policiji FMUP-a - ističe se u tekstu SB iz oktobra 2006.

Šta je tužiocu rekao Bakir Izetbegović

SB u tekstu 2006. istaka i da je tužilac Čavka, također, saslušao Bakira Izetbegovića, koji je, kako se navodi, "odbio svaku povezanost, njega i oca sa bilo kakvim obavještajnim strukturama, Ugljenom, Herendom, Garaplijom, Alispahićem i Mujeznovićem".

No. ove tvrdnje kasnije je demantirao Ramiz Delalić Ćelo, koji je, za SB uoči svoje smrti 2007. godine, opisujući kako je pripremana likvidacija Ugljena, otkrio i detalje svojih susreta i razgovora o Ugljenu sa Bakirom Izetbegovićem.

Alija Izetbegović: “A, sine Kemo, vi ste svi prehlađeni”

Nije nevažno podsjetiti ni kako je ugašeni sedmičnik Senada Avdića, objavljujući detalje o opstrukcijama tokom istraga ubistva drugog čovjeka bošnjačke tajne službe Nedžada Ugljena, u tekstu od 14. jula 2005. godine donio i interesantne detalje o tome kako je dva dana nakon Ugljenove likvidacije Bakir Alispahić, koji je bio ministar unutrašnjih poslova RBiH, od tadašnjeg premijera Hasana Muratovića zatražio da ode do Alije Izetbegovića i imenuje ga za šefa istrage u slučaju “Ugljen”.

- Muratović odlazi sa prijedlogom do Izetbegovića, ali predsjednik odgovara da zna za Alispahićeve namjere jer mu se sam nudio: “Bakir i Kemo su u sukobu i to ne bi bila valjana istraga. Ja Kemi vjerujem, i nek' ovi u AID-u to urade pa ćemo vidjeti”, odgovorio je Izetbegović Muratoviću, koji se s tim nije složio. Navodno je tada Muratović za šefa komisije predložio penzioniranog šefa SDB-a Munira Alibabića Munju kao jedinog neutralnog eksperta i potencijalno objektivnog profesionalca. Izetbegović je na taj Muratovićev prijedlog kazao da će "razmisliti“. Kada je predloženo da istragu preuzme parlamentarna komisija, Izetbegović je rekao da to neće ići jer će se time u “bošnjačke stvari umiješati Srbi i Hrvati”. Izetbegović je od osnivanja AID-a 1995. bio stvarni šef tajne policije koja je zapošljavala 1.200 ljudi - tvrdilo se u tekstu SB.

Također, dodaje se da je Ademović izvještavao Izetbegovića o svakom detalju iz rada službe.

- U isto vrijeme dok je Ademovića uvjeravao da istraje u istrazi o Ugljenovom ubistvu, Izetbegović je u svoj kabinet primao Muratovića, Alispahića i Mujezinovića kako bi vidio ko ima jače adute. U novembru 1996. šef CIA-e u BiH Ademoviću dostavlja dosje osoba koje trebaju izvršiti atentat na Ademovića. Ademović odmah o tome upoznaje Edhema Godinjaka i dokument dostavlja Kantonalnom tužilaštvu. Osobe se prisluškuju, ali poslije desetak dana postaje jasno da su atentatori upozoreni da ne pričaju. Kada je Ademović otišao do Izetbegovića sa istim dokumentima, “začuđeni” Alija mu odgovara: “A, sine Kemo, vi ste svi prehlađeni. Pa prije tebe mi dolazili Alispahić i Mujezinović i govore da ih ti hoćeš ubiti. Šta je to, djeco, s vama”?!, navodno je očajavao Izetbegović - tvrdi se u tekstu SB-a od 14. jula 2005. godine.