U šestom nastavku našeg feljtona o političkim ubistvima donosimo najzanimljiviji dio ekskluzivnog i, nažalost, posthumnog intervjua koji je Ramiz Delalić Ćelo, bivši komandant Devete brdske brigade Prvog korpusa Armije RBiH, prije svoje smrti dao uredništvu tadašnjeg sedmičnika “Slobodne Bosne”. Senzacionalnu ispovijest Senad Avdić, današnji zaštitnik Bakira Izetbegovića, objavio je 26. jula 2007. godine u 558. broju SB-a, a Delalić je ubijen 27. juna 2007.  

U ovom dijelu intervjua najjasnije se otkriva zbog čega je Ramiz Delalić bio smetnja i prijetnja bošnjačkoj državnoj mafiji. Na direktno pitanje “Kakav je Vaš utisak, je li Bakir Izetbegović bio upućen u planiranje Ugljenovog ubistva”, Delalić je eksplicitno odgovorio: “Lično mislim da je sve znao oko toga!”

 Pazi, Ramize

Jeste li pitali ko je još uključen u planiranje Ugljenovog ubistva?

- Jesam, pitao sam: “Kemo, ko sve zna za ovo, ko je sve upetljan, čovječe?“ On mi odgovara: “Ja, ti i Enes Pandžić.“ Ja ga ponovo pitam: “Zna li za ovo predsjednik Izetbegović ili neko odgovoran?“ On mi odgovara: “Zna nešto, ali detaljno će biti upoznat.“

Kada sam dalje pitao kakav je plan, kako će se to odraditi sa Ugljenom, odgovorio je: “Otom, potom, bićeš upoznat kada dođe vrijeme, jesi li za to ili ne?“ Ja sam pristao da pomognem oko likvidacije Ugljena, jer je to u suštini Kemo i tražio od mene. Ademović me upozorio: “Pazi, Ramize, za ovo znamo samo nas trojica u vozilu.“ Ja sam mu još jednom rekao: “Kemo, ukoliko vrh države ne bude upoznat sa ovim, ne računaj na mene.“ Vožnja se na ovom završila i vratio sam se u radnju. Ademović mi je rekao da ne trebamo često i javno da se viđamo, a da ćemo kontakte obavljati preko njegovog vozača Enesa Pandžića. 

Je li Pandžić bio jedina osoba koju ste viđali u društvu sa Ademovićem?

- Bio je povremeno i Samir Hurem, i niko više. Ja sam se sa Enesom konstantno počeo viđati, skoro svako veče. Jedno veče je došao, bilo je između 11 h i pola noći i rekao mi da idemo sa njegovom “jetom“ do Prijedorske ulice, na Aneks, gdje stanuje Ugljenova švalerka Atija Muftić. Rekao mi je: “Tu gdje mu stanuje švalerka, najlakše ga je odraditi.“ Ja sam samo slušao. Kada smo se iz pravca Otoke velikom lijevom krivinom počeli penjati ka Prijedorskoj ulici, rekao sam mu: “Enese, hajde da se vratimo u moju radnju i o ovome obavijestimo direktora Ademovića, da napravimo sastanak i o svemu se detaljno dogovorimo.“ On je prihvatio moju sugestiju i vratili smo se u moju radnju, gdje smo do ranih jutarnjih sati igrali pikado.

Ostalo je da on dogovori sastanak sa Ademovićem u narednih nekoliko dana. Dva-tri dana nakon toga Pandžić je došao kod mene u radnju i pitao: “Ramize, da li večeras imaš vremena da se nađeš sa Kemom Ademovićem?“ Ja sam rekao da nema nikakvih problema i da se možemo sastati kod mene u “Kiborgu“ u podrumskim prostorijama, kako bih, eventualno, mogao snimiti taj razgovor. Međutim, Ademović na to nije pristao. 

Enes je rekao da on ne voli da se viđamo po radnji, pa je predložio da se ponovo vozamo autom. Opet smo se našli u ulici kod pravoslavne crkve, isti raspored sjedanja u vozilu. Vožnja je počela. Ademović je pitao jesmo li ja i Enes obišli mjesto gdje bi trebalo likvidirati Ugljena. Odgovorio sam da jesmo, a on mi je ponudio pištolj, italijansku “beretu“ 7,65 mm sa prigušivačem, a ja sam rekao da mi ne treba, jer imam svoje oružje.

Dogovarali smo ko će sve učestvovati i na koji način. Ja sam bio mišljenja da to trebamo odraditi sami. Ademović je rekao da ćemo to još izdogovarati pošto je u igri i Naser Orić iz Tuzle. Ja sam se protivio ovom Keminom prijedlogu, rekavši: “Ja ne volim da radim sa puno ljudi, volim da to uradim sam. A ako ne, eto ti Orića pa radi sa njim.“ Ja sam tražio isključivo Enesa Pandžića, jer je Kemo imao povjerenje u njega, a i da se “pokrijem“ da ne ispadne da radim sam, na svoju ruku. Ademović mi je objasnio da Ugljena stalno prate i da ćemo uvijek imati informacije gdje se nalazi i u koje vrijeme. Jednom smo imali dojavu da je upraćen na putu od Jablanice prema Konjicu.

U međuvremenu smo ja i Enes Pandžić dogovarali način i metod kako da likvidiramo Ugljena. Pošto smo obojica imali oružje u Enesovom autu, mislili smo da je najbolje da ga izrešetamo u autu ili dok ide ljubavnici u Aneks. To smo stalno razrađivali. Jednom smo imali dojavu da se vozi iz Visokog prema Sarajevu, praćen je, ali ga je pratnja usput izgubila, pa nam nisu znali reći gdje je. Znači, u autu smo stalno imali “hekler“ sa prigušivačem koji je bio moj, a Enes je imao pištolj “beretu“ 7,65 mm sa originalnim prigušivačem.

 Susret u “Kiborgu”

Poznato je da ste, naročito od oktobra 1993., imali dobre odnose sa Alijom i Bakirom Izetbegovićem. Jeste li njih pitali, budući da ste to već pitali i Ademovića, znaju li oni da se planira ubistvo Ugljena?

- Polovinom septembra 1996. otišao sam kod Bakira Izetbegovića, sa kojim sam bio u dobrim odnosima, i o svemu ga obavijestio. Tačnije, pitao sam ga da li on zna da se sprema Ugljenova likvidacija i zna li uopšte ko je Ugljen? Odgovorio je da zna ko je Ugljen, ali da o likvidaciji nema pojma. Tom prilikom mi je još rekao: “Vidjećemo se za nekoliko dana, a što se tiče Ugljena, Ramize, mogu ti reći da je on veliko đubre i din-dušmanin.“ Nakon nekoliko dana Bakir je došao kod mene u “Kiborg“, popili smo kafu i jasno mi je rekao: “Ramize, ti se ne bi trebao u to miješati“, misleći na likvidaciju Ugljena. Mislim da je on to od sebe htio da otkloni, da se sutra, ne daj Bože, njemu nešto ne desi, da se on ne poveže sa likvidacijom.

 Kakav je Vaš utisak, je li Bakir Izetbegović bio upućen u planiranje Ugljenovog ubistva?

- Lično mislim da je sve znao oko toga!

Cilj dosadašnjeg tužilačkog “ping-ponga” s predmetima bio da se zločini ne istraže

Istraga o ubistvu Nedžada Ugljena u proteklih 20 godina više puta je prebacivana s tužilaštva na tužilaštvo. Za trakavicu je posebno zaslužan Goran Salihović koji je predmete i “Ugljen” i “Ševe”, kao i slučajeve ubistva federalnog doministra policije Joze Leutara te atentata na porodicu generala Sefera Halilovića, za svoga mandata spustio na nivo Kantonalnog tužilaštva Sarajevo.

No, nakon Salihovićeve suspenzije u javnost je procurila ohrabrujuća informacija da su sarajevski tužioci rješavanje ovih slučajeva nedavno ponovo vratili Tužilaštvu BiH te da inspektori SIPA-e rade na otkrivanju naručilaca i egzekutora.

Iz serijala koji “Dnevni avaz” objavljuje potpuno je jasno da je dosadašnjim “ping-pongom” s predmetima plan bio da se od ovih zločina odmakne što dalje i da se oni ne istraže na pravi način.

Stoga će biti zanimljivo vidjeti da li će v. d. glavna državna tužiteljica Gordana Tadić natjerati postupajuće tužioce da pođu od ovog intervjua Ramiza Delalića Ćele, njegovog audiozapisa, ali i svih spisa i drugih dokaznih materijala koje su imali tužioci Branko Šljivar i Oleg Čavka.

 Po savjetu Ademovića i Pervana u AID-u sam sve negirao

Delalić je u intervjuu, između ostalog, opisao i da se Ugljen kod njega raspitivao ko mu je nudio “hekler“ i BMW na prodaju. Delalić je kazao da mu to nije htio otkriti, kao ni ljudima iz MUP-a, ali da je o Hasanu Pervanu i oružju kupljenom od njega govorio izvjesnom Pašiću, koji je radio kao savjetnik u Predsjedništvu BiH. Sutradan je dobio poziv da se javim u AID, gdje je zatekao i Pervana. Čovjeku koji ga je ispitivao o naoružanju kupljenom od Pervana, kako je rekao Delalić, sve je negirao, jer su mu tako prethodno savjetovali Kemal Ademović i Pervan.

Delalić je, između ostalog, prepričao i jednu od vožnji gradom s Kemalom Ademovićem, a vozio ih je Ademovićev vozač Enes Pandžić.

- Ademović mi se obratio riječima: “Ramize, možemo li na tebe računati u vezi s Ugljenom?“ Ja sam ga pitao šta želi time reći, a on mi je odgovorio: “Ugljen je napravio veliku štetu, ne samo u pogledu predsjednika nego na ukupnu politiku Bosne, iznoseći dokumentaciju ili je stavljajući na raspolaganje Tribunalu u Haagu.“ Ja pouzdano znam da su Alispahić, Ugljen i Mujezinović bili jako nezadovoljni što je Ademović došao na čelo AID-a. To mi je isto Ademović u autu pokušao reći.

Shvatio sam da Ademović pravi uvod za nešto veće što hoće da mi kaže, pa je na kraju i rekao da predsjednik Predsjedništva BiH zbog Nedžada Ugljena ima velikih problema, ne može da spava i da ovog treba likvidirati. Odmah nakon toga je rekao kako Ugljen, Alispahić i još neki idu tako daleko da misle kako trebaju preuzeti vlast, jer je u to vrijeme predsjednik bio bolestan. Nalazio se u bolnici, na liječenju – izjavio je Delalić za SB.