U Donjoj Gradini počelo je obilježavanje stradanja u sistemu logora Jasenovac tokom Drugog svjetskog rata.
Vlade RS i Srbije zajednički organizuju obilježavanje stradanja Srba u sistemu logora Jasenovac.Osim predstavnika i ministara obje Vlade prisutni su i ambasadorica Sjedinjenih Američkih Država u BiH, Maureen Cormack, šef Misije OSCE-a u BiH Jonathan Moore, šef delegacije EU u BiH, Lars Gunnar Wigemark, predsjedavajući Predsjedništva BiH, Mladen Ivanić, predsjednik RS, Milorad Dodik i brojni drugi zvaničnici. S velikim zakašnjem na obilježvanje stigao je i premijer Srbije, Aleksandar Vučić.
Vijence položili predsjedavajući Predsjedništva BiH, predsjednik RS, predsjednik NSRS, delegacije Vlade Srbije i Vlade RS, Parlamenta BiH, Vijeća naroda RS, delegacije stranih ambasada u BiH, Moore, Cormack, Ferguson, delegacije logoraških udruženja i ambasador Izraela u BiH.
Komemorativni skupu u spomen-području Donja Gradina organizovan je povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve ustaškog zločina u koncentracionom logoru Јasenovac, kojem je pripadalo i stratište u Donjoj Gradini.
Patrijarh srpski Irinej u svom govoru kazao je kako se i danas "koža ježi kada čujemo kako su ubijani ti mučenici".
- Jedan mitropolit je pogubljen maljem. Da ne govorimo o drugim sredstvima. Božije pravo u našem vijeku uzeo je čovjek. Time je učinjeno mnogo zla Srbima, Jevrejima i Romima. Vapaj se čuo do neba, a posebno vapaj dječice koja su dozivala svoje majke. Ona su to doživjela od čovjeka. Od te rane nećemo biti tako brzo iscijeljeni. To je velika ljaga koja je bačena na narod čiji su pojedinci to činili. Da tragedija bude veća, u to sve se umiješala crkva. Tada se govorilo da je Bog na nebu, ustaše na zemlji, a Jasenovac je između njih - kazap je Irinej.
I Vučić se obratio prisutnima. On je rekao da bez sjećanja teško da ćemo znati da izgradimo bolju i sigurniju budućnost za našu djecu.
- Nalazimo se na svetom, najtužnijem mjestu na kojem se tišina čuje i kada galamimo. Kada god dođem ovdje zahvalan sam što zajedno obilježavamo teške datume. Naša obaveza je da uvijek budemo ovdje. Govorit ćemo sve snažnije i sve hrabrije da se ovakve stvari ne bi dešavale. Muči me jedno pitanje, a to je kome da se obratimo. Da li onima metar i po ispod nas? Šta bi moje "žao" uopšte značilo? Da li će mi vjerovati? Da li postoji riječ koja njima danas nešto znači? Ili da se obratim onome gore koji je sve to vidio? Da li jedno oprosti može da spere svu krv koja je prolivena? Ne želimo takva vremena nikada i nikome više. Porazi me ona banalnost zla o kojoj su pisali Hana Arent i Leonard Koen. Ubijali su nas čime su stigli. Ubijali su nas zimi, ubijali su nas ljeti, sa zanosom, upotrebljavajući svoju maštu, vjerujući u ispravnost klanja. Da li bi ih grizla savjest da su pobijedili? Koliko je mrtvih Srba zadovoljavalo potrebe veće i bolje Hrvatske - zapitao se Vučić.
