Bivši rukometni reprezentativac Bosne i Hercegovine Benjamin Čičkušić (36) godinama je bio jedan od najboljih igrača Premijer lige, a onda se nedavno, na iznenađenje mnogih, odlučio povući u 36. godini.
Igrao je za mnoge klubove, gdje god da je nastupao ostavio je trag, bio noćna mora svih golmana, a nakon završetka igračke karijere, ostaje u rukometu – bit će trener, a prvi naredni izazov u njegovom životu je Škola rukometa sarajevske Bosne.
Čičkušić je u razgovoru za "Dnevni avaz“ govorio o odluci da objavi kraj karijere, onome na šta je ponosan, ali i predstojećim izazovima.
Novi list
- Nekih posljednjih šest mjeseci je bilo blizu te konačne odluke i da kažem – gotovo je. Nije to, to, nije ono što sam volio svim srcem i žarom. Okrenuo sam novi list, idem dalje. Treba čovjek znati podići ručnu, a ne mučiti sebe i ljutu iza sebe – rekao je Čičkušić za "Avaz“.
Čičkušić je igrao za mnoge klubove, neumoljivo tresao protivničke mreže, a utisak ljubitelja rukometa je da je mogao više. Ipak, želio je igrati i za raju, a protivio se i modernom rukometu gdje se sve svodi na trčanje.
- Ponosan sam zato što sam stekao prijatelja van i u BiH, bilo kojem gradu, nebitno da li sam igrao za taj klub ili ne.
Što se tiče karijere, moglo je bolje, ali je opće poznato da se nisam davao 100 posto. Nisam želio biti "robot“, cilj mi je bila igra i zabava – kazao je on.
Ispunio san
Naglašava da ne žali ni za čim. Pričao je i o događaju iz 2012. koji mu je promijenio život.
- Bog me usmjerio u nekom drugom pravcu jer mi se 2012. desio problem s avionom. Skoro pa pad aviona i od tada sam prestao da letim. Tada sam imao ponudu za Gumerzbah. Da sam otišao u Njemačku vjerovatno bih postao nešto što ne želim. Ispunio sam san igranja vani i osvajanja trofeja, te svoj san i san roditelja da zaigram za našu reprezentaciju – naveo je Čičkušić.
Čičkušić je kraj karijere dočekao u redovima sarajevske Bosne. "Studenti“ su prošli sito i rešeto, a još žive zahvaljujući rukometnim entuzijastima i zaljubljenicima u bordo boju Zuhdiji Korkariću i Fuadu Malagiću.
- Možemo se zavaravati nekim stvarima, ali Sarajevo je jedini grad koji može biti glavni u BiH. Sa svim tim dešavanjima i svemu ostalom, Sarajevo je jedini koji, da kažem, može parirati Beogradu i Zagrebu. Puno je dešavanja, sportskih kolektiva i svega, čovjek se izgubi u svemu. Uvijek mora biti pojedinaca koji vuku klub. To su ovdje Zule i Fudo i da nije bilo njih i možda još nekoliko ljudi koje oni znaju, klub bi se ugasio 2014. godine – rekao je Čičkušić za "Avaz“.
Škola rukometa
Novi izazov za Čičkušića je Škola rukometa Bosna koju će voditi u budućnosti. Priča kreće već od januara.
- To je bila usputna priča posljednjih šest mjeseci jer sam znao da će ovaj korak doći i da ću ja završiti rukometnu karijeru. Imam sve tri kategorije RINK-ove konvencije da budem trener te sam profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Odlučio sam da ne preskačem stepenice nego da idem jedno po jedno. Radio sam u školi rukometa u Bugojnu, Maglaju, pa sam u priči s ljudima u klubu došao na ideju da napravimo nešto. A to je da jednog dana Bosna potrebu da dovodi sa strane deset igrača, neka budu dva, ali da mi imamo svoju bazu – naveo je on.
Škola rukometa ORK Bosna vrši upis dječaka i djevojčica rođenih 2012. i mlađih.
Crtice iz biografije
Benjamin Čičkušić je rukometnu karijeru počeo u Maglaju, gdje je igrao sve do 2008. godine kada odlazi u Katar.
Tamo osvaja sve što se može osvojiti, a pod komandnom palicom legendarnog Veselina Vujovića nastupio je i na IHF Super Globe.
U Bosni i Hercegovini je igrao, osim za sarajevsku Bosnu i Maglaj, još za Krivaju, Vogošću, Iskru i Slobodu. U inostranstvu je nosio dresove Al Sada, Al Ahlija,Al Šababa, te turskog Selkaspora.