Nije li vrijeme da se stvari polako počnu čistiti u bh. sportu? Posljednji događaj u kojem je jedna sportistkinja u borilačkom sportu (inače amaterski sport) optužila trenera za uvrede, a zatim i da joj ne dozvoljava da ide u drugi u klub - ponovo pali alarm.
Možda je ta djevojka zaista doživjela uvrede, možda i nije, da ne ulazimo u to, ali ko ima pravo zabraniti jednom amateru da se takmiči za neki drugi klub. Trener priznaje da neće dozvoliti jer je registrirana u njegovom klubu te da joj je „za ovu sezonu kapak“.
Ovakve stvari, ali i mnogo gore trebale bi konačno natjerati nadležne da osnuju neko nezavisno tijelo, poput određenog sportskog suda ili arbitraže kakva, recimo, postoji u Srbiji i drugim zemljama, gdje bi se brzo i efikasno rješavali sporovi, ali i prijave.
Nije slučaj iz Kalesije najveći i najkompleksniji jer je bh. sport prepun djela koja bi se počesto mogla svrstati i u kriminal.
Vjerovatno je narušavanje ugleda koje se događa ovih dana u Nogometnom savezu BiH najeklatantniji primjer i svakako bi se tu trebalo ispitati da li je bilo određene korupcije i neko bi se trebao baviti time.
Treba se baviti i sudijama, prije svega u bh. fudbalu, jer niko ne može vjerovati da se sve što smo gledali ranijih godina događa „na lijepe oči“. Neko tu nekome nešto daje da bi se javno blamirao.
I drugi kolektivni sportovi su izloženi reketiranjima sudija i službenih lica, samovolji, nepravdama i sve, sigurno, ima neki temelj u korupciji.
Ima tu još dosta primjera, a radi se opet o novcu. Kako je moguće da su neki klubovi imali enormno male troškove, prema kojima ispada da igrači igraju za minimalac. Kako niko ne ispita radi li se o utaji i davanju novca na ruke, što je opet izuzetno čudno.
A mnogima nije čudno, jer i ne primjećuju da se i sa sponzorskim ugovorima rade nelogične stvari. I dok privatne kompanije imaju pravo novac davati po kriterijima kakvim hoće, niko od nadležnih još se nije zapitao kako se konkursi za dodjelu para „Elektroprivrede HZHB“ pišu samo za Zrinjski i Široki Brijeg. Sve ide, sve prolazi i niko se ne brine.
A ne brinu se ni neki iz pojedinačnih sportova, jer ih sponzoriraju javne kompanije. Lažiraju se pres-konferencije, mečevi, pripreme... Ko zna šta sve ne i onda se na osnovu bilborda naplaćuje sponzorstvo. Kriminal - to se jedino tako može nazvati. Prije ili kasnije neko bi se morao i time pozabaviti.
Lista je podugačka, primjera je još mnogo, ali teško da će se u skorije vrijeme krenuti u definitivno raskrinkavanje.