Da su okolnosti normalne, Ukrajinka Jaroslava Mahučih danas bi bila prva favoritkinja za zlatnu medalju u skoku u vis na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Beogradu. Čudesna djevojka zapalila je svijet sporta 2019. kada je samo nekoliko dana nakon 18. rođendana preskočila 2,04 metra i osvojila srebro na SP-u u Dohi. Nije se zaustavila na tome, prošle zime preskočila je 2,06 i došla na treće mjesto svih vremena u dvorani, a na to je nadovezala i naslov europske dvoranske prvakinje, te olimpijsku broncu u Tokiju.
I sve to prije 20. rođendana. Mnogi stručnjaci uvjereni su da je ova donedavna tinejdžerica na dobrom putu da za koju godinu pošalje u povijest i svjetski rekord Stefke Kostadinove koji traje već više od tri desetljeća.
Jaroslava je sebi za ovu zimu zacrtala osvajanje svjetskog dvoranskog zlata, a premda i dalje tvrdi da joj je to cilj, nakon svega što joj se događalo proteklih sedmica vjerovatno će biti zadovoljna ako se iz Beograda vrati s bilo kakvom medaljom. Njena rodna Ukrajina pod žestokim je napadima ruske vojske i Mahučih se u takvim okolnostima nije uspjela adekvatno pripremiti za SP, ni fizički ni psihički. Njena svjedočanstva su potresna, kao i mnoga druga koja posljednjih sedmica dolaze iz Ukrajine.
- Bio je 24. februar, 4.30 ujutro, kada sam se probudila u svom stanu u Dnjipru zbog strašnih zvukova eksplozija, topničke vatre i pucnjave. I prije nego što sam nazvala roditelje, shvatila sam da je počeo rat. Užasan je osjećaj kad razmišljate da je takvo nešto moguće u 21. stoljeću. Ne mogu riječima opisati što sam osjećala u tim trenucima i voljela bih da niko na svijetu to ne iskusi - ispričala je Mahučih uoči početka SP.
Jasno je da u tim prvim danima nikakvi treninzi nisu dolazili u obzir.
- Nakon sati punih panike, napustili smo grad i preselili se u malo selo nedaleko od kuće. U to vrijeme niko nije razmišljao o treninzima jer smo bili prisiljeni provoditi dane u podrumu, prateći iz minute u minutu vijesti iz Kijeva, Sumija i Harkiva. Tek nakon nekoliko dana počela sam trenirati, ali ne na stadionu.
Nastup na Svjetskom prvenstvu nije joj bio ni na kraj pameti.
- Bila smo u kontaktu s Ukrajinskim atletskim savezom, sa svojim menadžerom i njegovim ukrajinskim pomoćnikom. Svi smo tražili najbolji i najsigurniji način za nastavak treninga i tek tada smo počeli razmišljati o prilici da nastupim ovdje u Beogradu. Teško mi je i zamisliti kako smo uspjeli, ali u saradnji sa Svjetskom atletskom federacijom, Rumunijom i Srpskim atletskim savezom, dogovorili smo moj odlazak u Beograd, putovanje od gotovo 2.000 kilometara.
I samo putovanje do Beograda pretvorilo se u nevjerovatan izazov.
- Trebalo mi je više od tri dana da dođem ovamo, bilo je to nervozno putovanje. Stotine telefonskih poziva, mnoge promjene smjera, eksplozije, požari i sirene za zračni napad. Voljela bih misliti da je to bila samo noćna mora, ali to je stvarnost u mojoj zemlji. U Beograd smo stigli 9. ožujka. Srpski atletski savez pobrinuo se za nas i omogućio nam treninge, ali nemoguće je zadržati fokus. Sve moje misli su u Ukrajini i sa svim Ukrajincima koji sada brane našu domovinu.
Odlučila je, kaže, nastupiti jer želi predstaviti Ukrajinu na najbolji mogući način na međunarodnoj sportskoj sceni.
- Danas svi Ukrajinci imaju različita bojišta. Moramo se svugdje boriti da dokažemo svoju snagu i moć. Moja prva linija fronta ovih dana je takmičenje u skoku u vis na Svjetskom dvoranskom prvenstvu. Cilj mi je ne samo pobijediti, želim i više od toga - poručila je.
Uz Mahučih, Ukrajinu u Beogradu predstavlja još pet atletičarki.
