Prije šest godina Colby Stevenson je bio sretan što je živ. To mu je jedino bilo važno, nikakvo bavljenje sportom u tim trenucima nije mu bilo na pameti. Samo preživljavanje. Nakon teške saobraćajne nesreće koju je doživio zadobio je 30 prijeloma lubanje, slomio je vratne pršljenove i rebra, dijelove vilice i očne duplje, prenose SN.
Oteklina na njegovom mozgu bila je tolika da su liječnici bili posve pesimistični kad je u pitanju potpuni oporavak i stavili su ga u induciranu komu. Koliko je operacija prošao tih dana, ni sam ne pamti.
Danas, šest godina kasnije, Colby Stevenson (24) je osvajač srebrne olimpijske medalje. Ranije ove sedmice na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu osvojio je drugo mjesto u disciplini big air u slobodnom skijanju. Osvojio je drugo mjesto koje je za njega puno više od srebra, drugo mjesto koje je za njega konačna pobjeda.
Te nesretne noći 2016. godine Stevenson se vozio mirnom cestom u ruralnom dijelu Idaha. Nekoliko sati ranije sudjelovao je na takmičenju u "Mount Hoodu" u Oregonu i odradio, kako je sam tada rekao, najbolje skijanje svoga života. Njegov kolega John Michael Fabrizi na istom je takmičenju slomio nogu i Stevenson, tada još uvijek tinejdžer, ponudio se da sjedne za volan njegova kamioneta i da ih odveze kući u državu Utah. Nakon što je vozio više od 800 kilometara shrvao ga je umor i zaspao je za upravljačem. Možda samo na sekundu ili dvije, ali sasvim dovoljno za groznu nesreću. Izletio je s ceste, vozilo se nekoliko puta okrenulo i ostavilo mladog skijaša s teškim povredama. Njegov je saputnik bio neozlijeđen, a Stevenson je započeo borbu za život. Kad se probudio iz kome, ugledao je pored kreveta mamu Carol i prvo što joj rekao bilo je "žao mi je što si se morala vratiti".
Mama je, naime, bila na odmoru na Havajima...
I vratio se, a onda se korak po korak, uz puno volje, strpljenja i rada, krenuo penjati prema vrhu.