Mostar je, između ostalih sportista, dao i veliki broj izvrsnih rukometnih asova, od Jasne Merdan-Kolar, koja je i najtrofejnija, do niza reprezentativnih igrača koji danas nastupaju u različitim državnim dresovima, kao što su Ivan Karačić (Bosna i Hercegovina), Igor Karačić, Marino Marić (Hrvatska), Ćamila Mičijević (Hrvatska) i Tim Suton (Njemačka).

Među njima je i Igor Anić (rođen 12. juna 1987. godine u Mostaru), koji je kao pivot reprezentacije Francuske osvojio evropsko (Danska 2014) i svjetsko zlato (Katar 2015).

Sportski grad

- Uvijek mi je drago vidjeti da ima uspješnih sportista iz Mostara, ne samo u rukometu. Recimo, da Bojan Bogdanović igra NBA ligu, što pokazuje koliko je to sportski grad. S boljim uvjetima, mislim da bi bilo i više takvih – govori Anić.

Redovno posjećuje BiH.

- Dolazim dva puta godišnje. Drago mi je doći i navikavam i svoja dva sina da idu dole. Obilazimo ljepote BiH i divimo im se. Imam i babu u Vogošći tako da sam i tamo često – ističe Anić.

Osim titula s Francuskom, iza njega su i titule prvaka tri države, kao i osvojena Liga prvaka s Kilom.

- Ne treba živjeti u prošlosti, a bilo je dobrih i loših odluka. Ponosan sam na sve što sam uradio i nije mi žao što sam donio određene odluke. To me je izgradilo u čovjeka koji sam danas. Bio sam prvak sa Monpeljeom, imam jednu titulu s Nantom. U Njemačkoj sam osvojio sve što se moglo osvojiti pa imam titulu i sa Celjem. Malo djeluje kao da se hvalim, ali kad pogledam gdje sam sve igrao i s kim, mislim da mogu biti ponosan. Nadam se da će biti još titula - govori Anić.

On je u posljednje dvije sezone član slovenskog prvaka Celja.

- To je veliki klub, najbolji u Sloveniji, osvajač Lige prvaka. Tu se dobro radi, škola rukometa za mlade je dobro poznata u svijetu. Celju je, ipak, teško konkurirati klubovima koji imaju više novca i koji uvijek mogu lako odvesti talentiranog igrača. Ekipa se zbog toga svake sezone mijenja, mladi odlaze u jače klubove – podvlači naš sagovornik.

Vjerovatno i on sam napušta Celje ovog ljeta.

- Za sada je sve otvoreno, ali izgleda da klub ima drugačije planove pa je dosta igrača na ključnim pozicijama u ovom trenutku upitno za iduću sezonu. Nadam se da ćemo napraviti rezultat u Ligi prvaka i osvojiti još jednu titulu prvaka Slovenije - naglašava Anić.

Tužno stanje

Igorov otac Željko Anić prvi je kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine (sa Mediteranskih igara 1993), a bio je i pomoćni trener u A-timu kad je selektor bio Halid Demirović.

- Informacije o reprezentaciji dobivam samo kroz medije. Vidim da nije baš sjajno stanje. Šteta je kad se vidi koji su tu sve igrači, jer to je ipak dobra ekipa, sa Mirsadom Terzićem, braćom Burić... koji igraju u top-klubovima. Na papiru je to dobra ekipa, ali uz takve uvjete, mnogo je teže igrati.

Kad sam čuo da se toliko sati putuje busom na utakmicu ili da nema opreme, iznenadio sam se. To se stvarno ne bi smjelo događati. To se možda može dogoditi negdje u Africi, ali BiH je zemlja rukometa sa mnogo svjetskih igrača i prilično je tužno da je takvo stanje – jasan je Anić.

Pratim rođaka Delića

Anić prati i dešavanja u bh. klupskom rukometu.

- Od klubova, pratim Izviđač, jer mi tamo igra rođak Vedran Delić. Pratim njihove igre u SEHA ligi i, kad imam priliku, pogledam meč na TV-u. Izviđač je ipak izvor velikih talenata, a dosta informacija imam i od Josipa Šarca, koji dolazi upravo iz Ljubuškog.

Pratio sam i Zrinjski dok je Vedran bio tamo, koliko je moguće, kao i dok mi je otac bio u bh. rukometu – riječi su Anića.

 ’Trikolori’ nedovoljno dobri na SP-u

Ocijenio je i nastup bronzanih “Trikolora” na proteklom Svjetskom prvenstvu.

- Očekivao sam da će doći do finala. Kad pogledam ekipu na papiru, mislim da je veoma dobra. Samo kad se sagleda koliko dobrih ljevaka ima Francuska, to su slatke muke koga izabrati. Ali, ipak se na terenu nisu potvrdili da bi napravili nešto više. Danci su na ovom Svjetskom prvenstvu ipak bili iznad svih – smatra sjajni pivot.