Danas atletski trener u AK Novi Grad Sarajevo Sead Kondo (rođen 3. oktobra 1951. u Pljevljima, (Crna Gora) najbolji je bosanskohercegovački dugoprugaš svih vremena.
U atletici su sve egzaktne brojke, a Kondo je i danas, poslije 43 i po godine, vlasnik državnih rekorda na 10.000 metara (29:29.80 minuta) i maratona (2:15:54 sata).
Prve korake u ovom sportu napravio je još 1968. u AK Rudar (Pljevlja). Već godinu kasnije pobijedio je na prvenstvu Crne Gore na 5.000 metara.
Dobar dojam
- Kolika je to bila senzacija, pokazuje da su me navijači na rukama iznijeli sa stadiona - prisjetio se Kondo.
Nakon što je odslužio mornaricu u Puli, život ga je 1972. odveo u Sarajevo, gdje se pokušao dokazati u istoimenom klubu.
- Nisu me htjeli primiti u klub kad su vidjeli da sam 1951. godište. Za njih sam bio star. Bio sam uporan, pa su mi dali da trčim Prvenstvo Sarajeva na 3.000 metara. Završio sam kao 4. i ostavio dobar dojam.
Potom sam za Željezničar nastupio na dvije trke u Novom Sadu i završio ispred svih atletičara AK Sarajevo. Nakon toga su mi našli posao i pozvali me da dođem iz Pljevalja. Trener je bio Lazar Ćirović – izjavio je bh. rekorder.
Već 3. maja 1973. pobijedio je u utrci na 33.400 metara od stadiona u Obrenovcu do stadiona na Košutnjaku, što je bilo veliko iznenađenje, jer ga niko nije znao. Potom je na Kumrovačkoj utrci od 26 kilometara (održavala se 25. maja na Dan mladosti) pao u nesvijest.
- To je utrka koja je startala ispred Titove kuće u Kumrovcu, bila je daleko najpopularnija u to vrijeme. Bio sam vodeći trkač, ali posljednjih 400 metara dobio sam duplu sliku pred očima, nosalo me, skrenuo sam pogrešno i pao u nesvijest. Sudije su mi pomogle da ustanem i bio sam diskvalifikovan – kazao je Kondo.
Isto mu se desilo i u Atini na Balkanskim igrama.
- Tada se trčalo u tri popodne u julu. Takav termin danas niko neće postaviti. Probudio me kolega da idemo na večeru, a ja se mislim kakva večera, trebam na trku. Nisam znao gdje sam, ni kad sam odustao – rekao je Kondo.
Najbolje godine
U maju 1975. trčao je maraton u Karl Marks Štatu, današnjem Kemnicu, tada nevjerovatnih 2:15:54.
- Moj je dojam da mi je to bio najlakši maraton, nisam osjetio veliki zamor. Poslije niko nije vjerovao da Jugoslavija ima takvog maratonca. To je bio rekord Jugoslavije sljedećih 11 godina - s ponosom ističe Kondo.
Najbolje godine njegove karijere su od 1973. do 1978. Poslije više nije bio na jednakom nivou, životne prilike učinile su svoje. Završio je Pedagošku akademiju u Tuzli 1979. i radio kao nastavnik fizičkog vaspitanja.
- Moja posljednja ozbiljna sezona bila je 1978. Bio sam u najboljim godinama za duge pruge, a nisam se mogao baviti time i danas ponekad žalim zbog toga. Mnogo više moglo se napraviti - kazao je Kondo.
Tražili ga Zvezda i Partizan
U Beograd su ga zvali 1974.
- Dvoumio sam se, jer sam volio Sarajevo, odgovaralo mi je biti tu, Pljevlja su mi bila blizu. Malo su se digli i iz kluba da me zadrže. Nisu ništa posebno ponudili kako bih ostao, ali nisu htjeli da idem. A ja sam volio Sarajevo... Ovdje sam danas sretan čovjek i imam svoj mir – istakao je Kondo.
Veteranski prvak Balkana
Kondo je rekreativno trčao sve do 2015. godine i pretrpljenog srčanog udara. Bio je i veteranski prvak Balkana na pet i deset kilometara.
- Vodio sam 2002. godine reprezentaciju na polumaraton u Mađarskoj. Bio sam trener i vođa puta. Odlučio sam i ja učestvovati. Istrčao sam sa 51 godinom polumaraton za 1:15 sat i bio ispred sve djece koju sam vodio – prisjetio se Kondo.
