Prije deset godina fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine spremala se za historijski nastup na Svjetskom prvenstvu. Navijači su s nestrpljenjem iščekivali početak Mundijala u Brazilu i trenutak da „Zmajevi“ istrče na kultnu Marakanu.
Nekada je ta reprezentacija bila 13. na svijetu, a danas ni sjena iste. Bosna i Hercegovina je nedavno ponovo propustila priliku da se nađe na nekom velikom takmičenju, u polufinalu baraža za Evropsko prvenstvo izbacila nas je Ukrajina.
Niko ne valja
S lošim rezultatima dolaze i novi padovi na FIFA-inoj rang-listi, a nakon posljednjeg ažuriranja, Bosna i Hercegovina je zauzela 74. mjesto. Ekipa koja je nekada bila strah i trepet dovedena je u situaciju da joj jedan Luksemburg očitava fudbalsku lekciju.
Kako se u deset godina srozala jedna reprezentacija i ko je kriv za strmoglav pad „Zmajeva“ teško je objasniti nekome „sa strane“.
Mnogi upiru prste u jednu zgradu, onu gdje je smješten Fudbalski savez Bosne i Hercegovine. Navijači su kivni na čelnike krovne kuće bh. fudbala. Najviše im zamjeraju brojne promjene selektora, a igrači su manje-više isti.
Poslije Safeta Sušića, došao je Mehmed Baždarević. Njemu je za dlaku izmaklo Evropsko prvenstvo. Ponovo je bio koban baraž – tada nas je za Euro u Francuskoj 2016. izbacila Irska. Nije nam Meša valjao, naslijedio ga je Robert Prosinečki, pa ni legendarni Žuti nije bio dobar.
Trošenje legendi
Selektori su krenuli da se smjenjuju kao na traci. Počeli smo trošiti legende, a spisak igrača razlikovao se u tek kojem imenu. Nije valjao ni čuveni Dušan Bajević. I sa njim smo imali jedan baraž – nakon penala za Euro 2020. nas je pobijedila Sjeverna Irska.
„Zmajeve“ je potom preuzeo Ivajlo Petev (Ivaylo). Nakon burnog dočeka „tuta Bugarin“, kako su ga mnogi pogrdno zvali, posložio je tim, ali onda je s noge na nogu izbačen.
Cirkus je nastavljen u posljednjem kvalifikacionom ciklusu u kojem su BiH vodila tri čovjeka. Počeo je Faruk Hadžibegić, a nakon četiri utakmice naslijedio ga je Meho Kodro. Kodro se zadržao samo dva meča, a umjesto njega je doveden Savo Milošević.
- Ovdje se samo selektori mijenjaju. Svi ostaju isti. Pa gdje je odgovornost tih što ih biraju, šta se tu dešava – ranije je rekao legendarni Vahid Halilhodžić za „Avaz“.
Postavlja se i pitanje zašto nije bilo prave smjene igrača. Zašto se niko nije usudio okrenuti stranicu i krenuti naprijed – za budućnost bh. fudbala i reprezentacije.
Šteta Džeke i Pjanića
Bilo kako bilo, talenti Edina Džeke i Miralema Pjanića, oko kojih su se mogli graditi novi „Zmajevi“, su potraćeni. Sada je riječ o iskusnim igračima koji su pri kraju svojih bogatih karijera. Možda je bilo zamišljeno da se oproste od reprezentacije nakon Evropskog prvenstva.
Međutim, i to se moralo zaslužiti. BiH vjerovatno nije zaslužila da bude u Njemačkoj s obzirom na odigrane kvalifikacije. Trebalo je i malo fortune da se iskoristi baraž, ali nam je ona okrenula leđa.
