Nekadašnji fudbaler Veleža Stefan Bulić, zbog zdravstvenih problema, igračku karijeru je morao završiti u 28 godini.

- Prilikom rođenja rožnjača mi je oštećena 83 posto. Smetnje nisam imao sve do svoje 25 godine kada nastaju prvi problemi, rekao je Bulić i dodao:

Oštećenje rožnjače

- Naime, tada sam u Klinici Sveti Vid u Beogradu saznao da mi je rožnjača oštećena 83 posto. Morao sam da uradim transplataciju rožnjače, da bih spasio vid. Zadnje dvije i po godine igrao sam fudbal na svoju odgovornost. Nažalost, na zadnjem pregledu prije 15 dana doktor mi je rekao da moram prekinuti karijeru, jer su počeli da nastaju problemi na novoj rožnjači.

-Bulić je prve fudbalske korake napravio u FK Velež, gdje je i debitovao za prvi tim.

- Sa nepunih šest godina u Velež me upisao moj dedo Salko, sa svoja dva prijatelja. Nažalost jedan od njih više nije sa nama - to je rahmetli doktor Senad Kovačić, a drugi prijatelj je tadašnji sekretar kluba Enes Vukotic.

Moj prvi trener u omladinskoj škole FK Velez bio je Memsud Pandur Babino. Znate kako kažu - prva ljubav i prvi trener zaborava nemaju, a moja prva ljubav je bio Velež. Kasnije sam imao čast da mi treneri budu i legende FK Velež Veselin Jazo Đurasović i Avdo Kalajdžić, a najvise vremena trener mi je bio Enes Spahić Šice. Prvi i zadnji trener su posebna priča - od njih sam najvise naucio. Sa Veležom sam prošao sve. Živio sam 10 kilometara od stadiona, išao sam i pješke i stopirajući na treninge... Nije mi bilo teško, jednostavno, sam to volio i da mogu da vratim vrijeme ponovo bi sve isto uradio. 

Nažalost, moja generacija u Veležu nije imala “ništa”. Trenirali smo u Sjevernom logoru, na terenima na kojima bi koza slomila nogu. Napraviti bilo kakvu karijeru u takvim (ne)uslovima je veliko. U mojoj generaciji bilo je dosta kvalitetni igrača, ali nažalost niko od njih nije napravio karijeru. Mislim da je za sve kriva bila tadašnja uprava kluba koja ništa nije uradila da nam napravi normalne uslove za treniranje. A da smo imali uslove koje imaju današnja djeca u omladinskoj školi Veleža, siguran sam da bi moj današnji kum Burić napravio ozbiljnu karijeru, kao i Huban, Čama, Mezit - istakao je Bulić.

To nikad neću zaboraviti

Za prvi tim Veleža debitovao je u Konjicu kada je trener bio Mirza Varešanović.

- To nikad neću zaboraviti. Što se tiče trenera Varešanovića, on je prije svega sjajana osoba, šmeker, mangup i veliki gospodin. Drago mi je što sam i danas sa njim u fantastičnim odnosu. Bulic je prokomentarisao i najvatrenije navijače „Rođenih“ - Red Army.

- Kad srce govori, rijeci nestaje.

U januaru 2014. godine karijeru je nastavio na Malti.

- Preko Nikole Jokišića, nekadašnjeg igrača Veleža, stigla je ponuda sa Malte. Najzasluznija osoba za moj odlazak na Maltu je Tanja Jokišić (Nikolina sestra). Veliko hvala porodici Jokišić - zaključio je Bulić.