Enfild ga je obožavao, Old Traford poštovao, Engleska ga kovala u zvijezdu. Majkl Oven (Michael Owen) bio je pravi as, a bio bi još veći da ga povrede nisu usporile kad se činilo da ništa ne može da ga spriječi na putu ka sazviježđu velikana. Ovako će ostati zapisano da je na početku karijere osvojio Zlatnu loptu i pretpostavka da je mogao da uveća kolekciju priznanja samo da je bio zdrav.

Nisam mogao ni da pretpostavim da će me povrede uništiti

- Već je proletjelo 20 godina - uzdiše nekadašnji napadač Liverpula, kasnije Real Madrida, Njukasla i Mančester junajteda na dan kad je 2001. dobio priznanje "France Football" namijenjeno najboljem na svijetu, ispred Raula Gonzalesa (Gonzalez), Olivera Kana (Oliver Kahn), Dejvida Bekama (David Beckham) i prethodnog laureata, Luiša Figa (Luis). 

- Tad sam definitivno smatrao da ću još jednom osvojiti Zlatnu loptu. Nisam mogao ni da pretpostavim da će me povrede uništiti. Mada, čak i u to doba sam bio prestravljen ako bih trčao u punoj brzini.

Kad se pojavio bilo jasno da mu je Svevišnji dao sve osim sreće da talanat konvertuje u još veću karijeru, uzletjelu poslije onog gola Argentini na Mundijalu u Francuskoj 1998, kad je još bio tinejdžer.

- U periodu od desete do 17. godine života vjerovao sam da niko na svijetu nije toliko dobar poput mene. U 18. sam davao golove na Prvenstvu svijeta, u 21. osvojio Zlatnu loptu, iako sam, iskreno, bolji bio sa 19. Tad sam pretrpio prvu težu povredu i otad je sve počelo - podsjeća Oven

Desila se na Eland roudu aprila 1999. godine, pred kraj treće sezone u prvom timu Liverpula

- Da sam mogao da slomim nogu – pristao bih. Najgora povreda za mene bilo je pucanje tetive, u to vrijeme se nije išlo na operacju, već ste morali da čekate da se prirodno zaliječi. Do kraja karijere sam trčao tako što sam u desnoj nozi imao dvije, a u lijevoj tri tetive. To mi je bila slaba tačka. Često sam se pitao da da li je to čudno. Sve dotad sam bio jak kao stijena, nisam nijednu utakmicu propustio, kasnije mi je ser Aleks Ferguson pričao da mi se to nikad ne bi desilo da sam ranije došao u Mančester junajted, da bi me zaštitio. Mada, niko se nikad nije povrijedio dok je koračao. Prava katastrofa - ističe Oven.

Zlatna lopta

Vratio se i godinu okončao sa čak pet pehara. Liverpul je 2001. osvojio najprije Liga kup, pa FA kup, odmah zatim UEFA kup u čuvenom duelu sa Alavesom u Dortmundu, pa Komjuniti šild i UEFA Superkup Evrope. Sam Majkl je tresao mreže nemilice i imao argumente da postane najbolji na svijetu.

- Bili smo u svlačionioci Olimpika, spremali smo se da istrčimo na meč sa Romom, kad me je Fil Tompson pozvao da izađem ispred. Tadašnji Liverpulov trener Žerar Ulije zbog bolesti nije vodio meč, pa me pozvao telefonom i rekao: Ovo je strogo čuvana tajna, ali hoću da te podstaknem, osvojio si Zlatnu loptu“. Obradovao sam se, mada, iskren da budem, nisam ni znao šta je to. Zlatna lopta u to doba nije toliko bila istaknuta u Engleskoj, čak i kad su mi je uručili na Enfildu, bio sam u fazonu: „Samo je nosite sa terena, utakmica počinje za koji sekund“. Tek kad sam prešao u Real, a u Madridu su me dočekali riječima: „Doveli smo dobitnika Zlatne lopte“, a ja pomislio: „Isuse, mene niko ovako nije poštovao kod kuće“. Sad osjećam daleko veći ponos.

Umjesto da mu to bude vjetar u leđa za pomijeranje granica, kakvom su, primera radi, pribjegli nešto kasnije Lionel Mesi (Messi) i Kristijano Ronaldo (Cristiano), nije Oven uspio da se izbori sam sa sobom. I sa svojim tijelom.

- Tata mi je govorio da neprestano prebacujem sebi u 28. godini života da sam smeće. A i tad sam igrao na vrhunskom nivou, uprkos povredama. Logično, otac me je pitao zašto sam grub prema sebi. A ja sam sve vrijeme znao koliko sam zapravo dobar morao da budem. Povrijeđen mi je ponos kad vidim da me se ljudi sjećaju samo po onome što sam pružao sredinom svojih dvadesetih. Imao sam mentalitet jednog od najboljih fudbalera svijeta, ali me je tijelo izdalo. Prava tortura 

Fernando Tores je bio daleko bolji igrač od mene

Poslije 158 golova na 297 utakmica – eto koliko je bio dobar u vrijeme kad Liverpul baš i nije bio toliko dobar kao danas – Majk Oven je u 24. godini prešao u Real.

- Da sam ostao u Liverpulu, možda bi me se riješili u 27. godini. Fernando Tores je bio daleko bolji igrač od mene. Makar su navijačI Crvenih vidjeli moja najbolja izdanja, za razliku od zvižduka koji bi me pratili na nekom drugom mjestu i zbog kojih bi bio tužan.

Za reprezentaciju Engleske Oven je odigrao 83 utakmice i bio precizan 40 puta. U neko drugo vrijeme. Kad nije bilo, kako ih sam naziva, besmislenih utakmica, poput one koju je Engleska u novembru igrala na gostovanju San Marinu kad je pobjedom 10:0 potvrdila plasman u Katar, a Hari Kejn (Harry Kane) bio četvorostruki strijelac.

- Pomalo sam ljubomoran što nikad nisam igrao protiv San Marina. Bacio sam pogled na spisak reprezentacija kojima sam davao golove, kad tamo Brazil, Argentina, Njemačka... Onda pogledam protiv koga je Kejn bio precizan i kažem sebi: „Golovi protiv polovnjaka ne bi trebalo da se računaju“, precizan je kao i uvijek čovjek koji je u karijeri postigao 262 gola na klupskom i reprezentativnom planu.