Nekadašnji fudbaler i trener Željezničara Nenad Starovlah (66), koji nakon uspješne trenerske karijere živi na Kipru, razočaran je stanjem u njegovom matičnom klubu s Grbavice.
- Svima je apsolutno jasno da se naš klub nikada nije nalazio u ovako teškoj situaciji u svakom pogledu, posebno finansijskom, ističe Starovlah u razgovoru za „Dnevni avaz“ i dodaje:
- Trebalo bi da pamtimo period vladavine a Senada Misimovića i njegovih saradnika, koji su pratili njegove ideje i viziju. Podigli su rejting i vrijednost kluba, ulagali u infrastrukturu i izgradili jedan od najljepših stadiona u regionu.
Podsjeća da 12 godina nije dolazio na Grbavicu preživljavajući pri tome veliku nepravdu od strane ljudi koje je, kako kaže, poistovjetio s klubom, a tek je naknadno shvatio da se loša djela pojedinaca ne mogu pripisati klubu.
- Smijenjen sam brzo jer je procijenjeno da planiram njihovu smjenu i dovođenje nove garniture ljudi. Igrači su bili gladni, posebno stranci - pročitajte ispovijesti Senegalaca Bubakara i Junuza, pa sam tražio i pronašao sponzore za njihovu ishranu, a uz to i jednog biznismena koji je bio voljan ući u Predsjedništvo kluba. To nije bio puč, nego potreba da bi igrači preživjeli, a klub imao finansijsku stabilnost. U sportskom djelu smo bili nemoćni jer su domaćini redovno pobjeđivali, a mi smo od šest utakmica, četiri gostovali. Za bod koji smo osvojili na strani morali smo platiti “djeliocu pravde” koji nas je bez i malo stida posjetio i pridružio se na zajedničkoj večeri poslije utakmice. A bila je to 2006. godina, desetak godina poslije rata pa se ne možemo žaliti na ratni period i neimaštinu koja nas je prisilila na lopovluke i korupciju. To je sistem koji u našoj zemlji ima kontinuitet u svim oblastima života - rekao je Starovlah.
No, nije to tema ove priče...
- Rekao sam to tek toliko da mi bude lakše, da nekome kažem i da iz mene izađe ta gorčina i tuga što sam izabrao pogrešan trenutak za povratak, baš kao i moji prijatelji Blaž Slišković i Tomislav Ivković za dolazak. Inače, pamtim sve članove predsjedništava kluba u posljednjih 50 godina - ugledne ljude poput generala Hamdije Omanovića, gradonačelnika Ante Sučića, ministra policije BiH Mate Andrića, sarajevske ugledne privrednike - danas bi rekli biznismene, Karamehića, Lalića, Đurkovića, Selmanagića, Ibrahimovića, Dodera... Pomagali su klub koliko su mogli, da jake društvene firme budu sponzori kluba. Radili su sve za klub, bez imalo vlastitog nteresa. Trenirali smo na šljaci, igrali na stadionu Koševo, a poslije na Grbavici u koju godinama ništa nije ulagano osim moleraja i skromnog uređenja svlačionica. A onda ekipa gospodina Misimovića klub dovodi u stabilno stanje. Klub finansijski ojačava, plaćaju se godinama neplaćeni doprinosi, penziono, socijalno, zdravstveno osiguranje, porezi državi...
Imao je Misimović i “grijehova”, miješanja u poslove koje ne bi trebao raditi predsjednik kluba, poput pregovora oko transfera.
- Njegovo putovanje u Atinu i pregovori s Akom, s poznatim trgovcima Grcima trebalo bi biti primjer kako se pregovara i ostvaruje velika dobit u korist svoga kluba. U stilu legendarnog menadžera i biznismena Zdravka Mamića uspio je u klupsku kasu donijeti milion KM za mladog igrača Anela Šabanhadžovića. Da su to radili menadžeri povezani s pojedincima iz kluba, na Željin račun ne bi leglo ništa i upravo je taj sistem doveo do enormnog duga od oko 14 miliona KM, blokiranja 13 računa i kod iskrenih i pravih Željovaca strah kakva nam je budućnost?
Ističe da je „majstorluk“ dovesti klub u ovakvu situaciju, a da za to niko ne odgovara.
- Kolektivna odgovornost nema krivca i to je veliki problem u ovoj prici. Ko je pravio transfere i dovodio mediokritete za velike pare? Kako je moguće da igrač ne trenira nekoliko mjeseci, redovno prima plaću, a uz to mu se nudi novi ugovor? Zašto ti dobri ljudi iz Predsjedništva ne finansiraju tog igrača iz svog džepa, pa kad ga prodaju postanu bogati ljudi. Ko odlučuje o postavljanju i sudbini trenera, ko prati i procjenjuje njihov rad? Zašto se članovi Predsjedništva “žrtvuju “ i preuzimaju veliku odgovornost za nešto što dovoljno ne znaju? Zamislite mene da sam postavljen za ministra energetike ili ne daj Bože ministra zdravlja. Ko bi legao na operacioni sto da ga ja operiram?
Struka-struci, jer i treneri su baš kao i doktori učili neke škole, usavršavali se...
- Po završetku sezone naš klub će zbog teške finansijske situacije ići pod stečaj ili blaže rečeno, neko će uložiti svoj novac, izmiriti sva dugovanja i ono “bolno” za dosadašnji sistem rukovođenja, postaviti svoje stručne ljude na rukovodeća mjesta i odlučivati apsolutno sve. Bolje i poštenije, nego sad kad odlučuju i sve odluke donose dobri ljudi koji sigurno vole klub i misle mu najbolje, ali kad je u pitanju struka nisu iz te priče. Ne treba se nadati da će neki bogati šeik pokloniti novac, a da nema mogućnosti za zaradu i profit. To je realnost i odnosi u svijetu biznisa – zaključio je Starovlah.
- Što se tiče mog privatnog života, pokušavam da uživam sit stresova i sistema kojem nisam blizak. Pišem i knjigu, ali to već dugo traje jer težim perfekcionizmu, a to traži vrijeme. Ako me zdravlje posluži, valjda ću stići uraditi promociju knjige u našem voljenom gradu. Knjiga je poučna za mlade igrače, roditelje i trenere na temu kako uspjeti i ostvariti svoje fudbalske snove – rekao je rođeni Sarajlija.
