Ubistva, svinjske glave, boce viskija...samo su dio onoga što donosi najveća utakmica na svijetu, čuveni "El Klasiko", u kojem se Real Madrid i Barcelona večeras sastaju po 246. put. Barca ima 96 pobjeda, Real jednu više.

Na tabeli španske Primere trenutno vodi Atletiko Madrid sa 66 bodova, u stopu ga prati Barcelona s jednim manje, dok Real ima tri manje od gradskog rivala. Večerašnji "El Klasiko", koji se s početkom u 21 sat igra na stadionu "Alfredo di Stefano" u Madridu, mogao bi direktno odlučivati o šampionskoj utrci u La Ligi.

Dobra forma

Katalonci na megdan Realu dolaze nakon sjajne serije od 19 uzastopnih mečeva bez poraza u domaćem prvenstvu, a Real je napokon uhvatio pravi ritam i pobjedom nad Liverpulom u četvrtfinalu Lige prvaka podigao samopouzdanje pred ogled s velikim rivalom.

Zinedin Zidan (Zinedine Zidane) je uoči susreta poručio da ovaj meč nije odlučujući i da je, bez obzira na ishod "El Klasika", Atletiko i dalje favorit za titulu.

- Atletiko je favorit za titulu, jer ima prednost. Mi ćemo se boriti do kraja, ovo je takmičarska liga i sve je moguće. Meč s Barcelonom nosi samo tri boda, kao protiv Kadiza ili Eibara. Utakmica iste važnosti kao svaka druga, samo je rivalstvo veće – mirno je najavio meč trener Reala.

S druge strane, Ronald Kuman (Koeman) je s većom dozom samopouzdanja govorio o derbiju.

- Nakon dobrih rezultata u posljednje vrijeme, imamo mnogo samopouzdanja, ali i Real je napredovao. Borimo se za titulu i zato je ovaj meč veoma važan. Igramo protiv velikog tima, s velikim igračima i impresivnim trenerom. To je ekipa koja zna igrati velike utakmice - naglasio je šef stručnog štaba Barcelone.

Međusobni dueli

U posljednjih pet međusobnih duela, Real i Barcelona imaju po dvije pobjede uz jedan remi, a priliku da upiše prvi nastup u najvećem španskom derbiju imat će i naš Miralem Pjanić, kojem trener katalonske ekipe nije ukazao povjerenje u prvom ovosezonskom "El Klasiku" igranom u oktobru. Real je tada slavio pobjedu rezultatom 1:3, a naš reprezentativac poraz svog tima odgledao je s klupe za rezerve.

Pjanić je propustio posljednjih pet utakmica Barcelone u španskom prvenstvu, od toga je jedan meč bio van stroja zbog povrede, a četiri je presjedio na tribinama, odnosno, novoj klupi za rezervne igrače.

Kako je sve počelo

Prvi "El Klasiko" odigran je 13. maja 1902. godine na madridskom Hipodromu u sklopu takmičenja koje je predstavljalo preteču današnjeg Kupa kralja. U polufinalu Barcelona je pobijedila 3:1, a jedan od golova postigao je i osnivač katalonskog kluba Joan Gamper. Sljedeći derbi odigran je tri godine kasnije kao prijateljska utakmica, a trijumfovala je ponovo Barca, ovog puta s 5:2 kod kuće. U trećem susretu Real je potučen do nogu s visokih 7:0, opet na barcelonskoj Industriji, opet u prijateljskoj utakmici. 

Madriđani su prvu pobjedu ostvarili tek u 12. međusobnom ogledu, iako i tada tek u produžecima, u polufinalu Kupa kralja 1916. godine. U prvoj utakmici pobijedila je Barca, u uzvratu Madrid, a kako se tada nije u obzir uzimala gol razlika, odigrana je majstorica, jedan od najšokantnijih "El Klasika" ikad odigranih. Nakon produžetaka završilo je nevjerovatnih 6:6. Budući tada nije bilo jedanaesteraca da odluče pobjednika, igrana je i četvrta utakmica u kojoj se opet moralo u produžetke u kojima je konačno jedna ekipa preovladala - Madrid je bio bolji i na kraju slavio sa 4:2. I treća i četvrta utakmica igrane su u Madridu.

Poprilično nevjerovatno zvuči podatak da je Madriđanima trebalo čak 27 utakmica da zabilježe svoju drugu pobjedu u 90 minuta nad Kataloncima, bilo je to na Barcinom Les Cortsu u prvoj ligaškoj utakmici ova dva kluba u prvom izdanju španskog prvenstva 1929. godine. Do tada je skor bio 16 pobjeda Barce i devet remija, te tek jedna pobjeda za ekipu iz glavnog grada. I tada kreće sjajna ligaška serija Reala, u idućih 24 utakmica pobijedili su čak 15 puta, uz svega četiri pobjede Barce.

Prve iskre prave, iskrene mržnje, pojavile su se nakon što je u avgustu 1936. Francova policija uhapsila i bez suđenja ubila predsjednika Barcelone Žozepa Sunjola (Josepa Sunyola). Bez prava na drukčiji izbor, pokušavali su u Barceloni nekako preživjeti Francov režim, dali su mu čak i dvije nagrade, ali mržnja usmjerena prema Realu i Madridu sve je više bujala. 

Svinjska glava

Ono što će posebno pamtiti Luis Figo dogodilo se 23. novembra 2002. godine. Tog dana je na travnjaku "Nou Kampa" završila svinjska glava. Upravo ta priča, oko transfera Luisa Figa iz Barcelone u Real Madrid, zaslužuje posebno poglavlje o priči o jednom rivalstvu. Ikona Barcelone, idol navijača, u junu 2000. postao je negativac. Prvo je odlučno demantovao priču kako odlazi u redove najvećeg rivala, ljutio se što se takvo nešto uopšte spominje, a onda je otišao u Madrid i bacio u očaj sve one kojima je Barca u srcu.

Uvrede je Figo, naravno, doživljavao i prvi i svaki sljedeći put kad bi s Realom došao na "Nou Kamp", a artiljeriju s tribina činili su upaljači, kovanice, narandže, boce, čak i mobiteli... U trećoj sezoni, u novembru 2002., otišli su ljudi i korak dalje, pa su krenuli bacati boce od viskija, noževe, a na kraju i tu čuvenu svinjsku glavu. Ukratko, strava i užas. Mržnja koju je teško opisati, ali ipak postoji nešto zajedničko - ljubav prema fudbalu.