Nakon što je strpljivo čekao šansu u svom matičnom klubu, Milanu Jelovcu je stavljeno do znanja da ako želi veću minutužu morat će da potraži novu sredinu. Iz Rudara otišao je u Ibar, a potom u Metalac iz Gornjeg Milanovca gdje je proveo dvije sezone. Vratio se u Crnu Goru i obukao dres Grblja, ali opet nije bio u prvom planu, pa se vratio u Srbiju i postao član Radničkog iz Sremske Mitrovice. A onda je uslijedio poziv kao iz bajke.
- Prethodna tri mjeseca sam proveo na Maldivima, igrajući za Igls, koji su članovi Premijer lige elitnog takmičenja ove rajske države. Klub je igrao i kvalifikacije za AFC Kup, drugo elitno takmičenje po snazi u Aziji. U sportrskom i kulturološkom smislu, bilo je jedno lijepo iskustvo za mene. Način života, narod, kultura i stil igre sve se mnogo razlikovalo od onog u Evropi. Brzo sam se i uklopio u ekipu, a igrači su me lijepo prihvatili. Odigrao sam devet utakmica i onda je uslijedio prekid prvenstva zbog porasta broja oboljelih od Kovida 19 - kazao je Jelovac za „Dan”.
On je potom dodao da je pauza trajala oko dvije sedmice. A onda je stigla naredba o obaveznoj vakcinaciji.
- U pitanju je bila Astra Zeneka vakcina koju ja nisam želio da primim, a nisam bio jedini koji je to uradio. Od četiri stranca u mom klubu tri nisu željela da prime tu vakcinu. Slična situacija je bila i u drugim klubovima. Nisam odbijao vakcinaciju, ali nisam želio nju. Uslijedile su brojne ucjene, međutim, nismo pristajali da Astra Zeneku. Za razliku od domaćih igrača koji su morali da je prime, 90 odsto stranaca je dobilo otkaz među kojima sam i ja.
Uslijedilo je ogromno razočarenje zbog uslovljavanja i zbog toga što mu nije ostavnjen izbor koju vakcinu da primi, iako je čak želio da plati vakcinisanje od nekog drugog prozvođača.
- Trenutno se nalazim u svom rodnom gradu, individualno radim na održavanju forme i spreman sam za novi izazov, ali nadam se sa srećnijim krajem - zaključio je Jelovac.