Prije tačno godinu dana spremala se godišnja Skupština FK Željezničara i bilo je jasno da će nakon vjerovatno najteže serije poraza u historiji (pet utakmica) i psihotične, polušizofrene atmosfere u klubu i među navijačima što srdžbu iskazaše nezapamćenim ulijetanjem na teren, doći do smjene u „upravljačkim strukturama“.

Drastična razlika

Nije Željo imao ni trenera kolo prije kraja, ni perspektivu jer je Sarajevo bilo dobrano odmaklo, a ponajviše od svega nedostajalo je novca.

Na polusezoni, dakle tačno prije godinu „Plavi“ su za vodećim Sarajevom zaostajali 15 bodova. Danas je taj zaostatak bod i možda bi na Grbavici jedino tako trebali razmišljati. Bez da išta dodatno racionaliziraju u smislu iznalaženja opravdanja zašto nemaju barem šest bodova više. Nemaju, ali kakvi god da su i kakvo god da je Sarajevo, Zrinjski i ostali pretendenti na titulu, pobrojani su prije godinu bili svjetlosno stoljeće ispred.

Uzrok zašto je Željezničar i pored dvije pobjede u derbijima, i to vrlo uvjerljive, na pauzu otišao s bodom zaostatka za vodećom ekipom lige treba tražiti u dvjema stvarima. Prva je kvalitet lige, o kojoj najbolje „pričaju“ Štilić koji ne igra pola godine, ali kad se vrati izgleda poput kiborga u odnosu na sve i Ahmetović koji je s 34 najagilniji u svojoj ekipi, zvijer.

Premijer liga je ultrazanimljivo takmičenje u kojem Sarajevo nije bolje niotkog, a prvo je, a Željezničar također isto nije bolji niotkog, a drugi je... Ili su bolji od ostalih za jotu.

Svjesno rizikovali

Drugi razlog zašto Željo nema šest bodova više na kontu (ako ćemo već matematički posmatrati stvari) je prostom oku vidljiva neizbalansiranost ekipe. Zašto je to tako razloge treba tražiti u neodlasku u Evropu što je značilo da nema dovoljno novca. Svjesno je stručni štab preuzeo rizik da uđe s tri stopera u prvenstvo, od kojih je jednom prošao rok trajanja. Bekovi su isti oni koji su igrali lani... Pa je zato moguće da protivnici iz tri prelaska centra dobivaju Želju, dok se ovi slomiše napadajući.

Mnogo truda i rada uloženo je u ovih godinu dana da bi Željo ponovo bio tu gdje jeste, pa bi bilo nefer tražiti dlaku u jajetu zbog poraza od Veleža. Bitnije je za „Plave“ da iznađu sredstva da ova ekipa, neznatno pojačana, bude zadovoljna na proljeće.

Šta je mogao trener?

Uvijek je pitanje nakon negativnog ishoda šta je mogao učiniti trener. Utakmica s Veležom bila je drastično drugačija od Širokog, gdje je Željo trebao zabiti šest golova. Amar Osim tokom meča nije imao puno opcija da nešto promijeni, ali premda je najveći psiholog među trenerima, pogriješio je u uvertiri. U kontekstu komunikacije. Na konferenciji za medije fino je krenuo, ali ko ga bolje poznaje i prepoznaje, uostalom ko išta zna o metakomunikaciji i načinu izgovorenog, mogao je shvatiti da ga malo Velež nervira.  

Pa je rečenicom o „legalnim sredstvima“ dolaženja do pobjede unio nervozu čak i među publiku, a protivnika samo dodatno motivirao. Stvorena je takva atmosfera da je malo ko uopće vjerovao da Željo može dobiti Velež nakon onakvog derbija.