Velež je jesenji dio sezone zaključio onako kako su u klubu samo mogli poželjeti – gostujućom pobjedom na Grbavici (0:2), stadionu na kojem nije slavio jako dugo, predugo. Još tamo od 1988. godine. Velež je godinu zaključio gostujućom pobjedom protiv Željezničara, koji je sedam dana ranije nadigrao Sarajevo i koji je uglavnom razmišljao o proslavi jesenske titule. Ali jednostavno, u fudbalu je to tako. Znao je Velež odigrati na Grbavici dobro, bilo je utakmica koje je gubio u završnici, u kojima je znao voditi i 2:0, ali negdje, nekada se to jednostavno moralo vratiti. Vratilo se ovaj put, kada su Rođeni pokazali najmanje, barem kada je u pitanju igra prema naprijed.
Kontrola lopte
– Ne znam koliko puta sam tokom sezone znao reći da bih volio vidjeti utakmicu u kojoj smo nadigrani, u kojoj nemamo posjed, niti stvaramo prilike, ali koju dobijemo… A eto, dogodilo se to na Grbavici, izjavio je trener Veleža Feđa Dudić, pa dodao:
- Vratimo li film na početku sezone, protivnici su nam znali zabiti iz prvog udarca na gol, sa jednim, dva, uzeti tri boda, bod. Sjetiti se recimo kasnije utakmice protiv Slobode pa u Širokom…
Protiv Želje to, priznaje Dudić, nije bilo sjajno. Daleko od toga. A ima i objašnjenje…
– U prvom dijelu smo bili inferiorni, ništa nismo mogli uraditi. Mučili smo se sa kontrolom lopte, nismo je mogli iznijeti iz svoje trećine. Oni su igrali dosta visoko, dok smo mi imali problema u veznom redu, dodao je Veležov strateg pa pojasnio zašto je to bilo tako.
– Vehabović nije taj zadnji vezni, on je više za pozicije prema naprijed, ali nismo imali drugih solucija. U drugom poluvremenu je slika bila ipak bila nešto bolja po nas – iako je Željezničar bio bolji u polju, mi smo se malo posložili jer se Dario vratio na lijevi bok, Čivić je mogao krenuti prema naprijed. Taj drugi gol definitivno je prelomio utakmicu.
Velež je nakon poraza u Banja Luci bio uzdrman, par dana ranije eliminiran je iz Kupa pa je Mladost u prvoj sljedećoj prvenstvenoj utakmici na poluvremenu vodila 2:0. A onda je Velež u finišu skoro napravio kompletan preokret pa je nakon toga povezao dvije pobjede. Protiv Slobode je propustio priliku za treću vezanu, a onda je opet ušao u jedan ružan ritam. Dva poraza upisana su prije posljednja dva gostovanja. Ali sa ta dva gostovanja iako igrački oslabljen se vratio sa svih šest bodova.Uhvatili zraka
– Svi znamo kakva je situacija bila kada sam stigao u klub, nula bodova i gostovanje u Tuzli protiv Slobode. Važno je tada bilo ne izgubiti pa smo malo zraka uhvatili pobijedivši Široki. Pa smo onda opet izgubili dvije zaredom, kući protiv Radnika… pa smo čekali Željezničar, svaka iduća bila je na nož, ali smo se nakon Ugljevika i Tuzla Cityja počeli pomjerati. Mučile su nas i povrede, ali smo radili, borili se i na kraju nam se isplatilo. U ovoj završnici smo s četiri gostovanja došli kući sa devet bodova, a znamo protiv koga smo igrali. Usput, počeli su igrati Osmić, Cvijanović pa evo sada Alagić. Mislim da sa ovih 25 bodova možemo biti zadovoljni, a imamo i planove što i kako dalje. Ljudi u klubu rade veliki posao, radi se stadion, momci su odradili dobar posao, samo nas je Sarajevo uspjelo dva puta pobijediti, ali nas u ovih 19 kola nitko nije dva puta nadigrao, zaključio je Dudić.
