Može biti da su bezveze u Želji napravili blistavi travnjak Grbavice. Zavalili se da bi se protivnici mogli dodatno „naložiti“ kada svoje standardne oranice zamijene dolaskom na gostujuću utakmicu.
Najčešće je taj slučaj, međutim, jučer je bilo suprotno. Jučer ih je protivnik dobrano nadmudrio. I igrače i administraciju i stručni štab i navijače koji su možda mogli ostati kući i recimo gledati finale ATP turnira u Parizu, ako već nisu zbog utakmice planirali porodično okupljanje.
Igru briši, bodove piši
Trener Amar Osim pripremio je ekipu bez nekoliko standardnih prvotimaca. Taktički, dobro je to izgledalo. Bilo je potrebno, kao uostalom i uvijek, zabiti prvi gol na vrijeme, a onda, kada je bunker načet, lako je bilo zabiti još dva komada.
Ipak, nije bio zadovoljan trener Želje nakon meča. I pored uvjerljivog trijumfa, nije mogao saznati na čemu su njegovi igrači, mogu li ponoviti istu igru kako bi i u narednom susretu došli do trijumfa, protiv Slobode. Ili je to samo pila naopako.
Zenički fudbaleri u nevjerici su gledali kako se s njima poigrava, ne domaći, već njihov vlastiti klub, pa su nakon nijedne sekunde utakmice, kao pokisli, pospremili sami sebe u autobus.
Ipak, da su nadmudrili Želju, jesu. Poslalo ih da igraju, znajući da nema teorije da mogu izgubiti manje od 3:0, bez ispaljenog metka (bolje i bez ispaljenog nego svojevremeno protiv Rada, u maju 1992. s ispaljenim), umjesto da su ostali kući, pa ko ljudi izgubili 3:0. Gospodski.
A u Želji još karantin organizirali. S obzirom na to koliko su ozbiljno shvatili svog protivnika, i ne čudi uvjerljiva pobjeda.
A, sad ozbiljno
Jednom se desilo u Premijer ligi da jedna ekipa ne odigra meč jer se nije udostojila platiti dugovanja kome treba do prethodno utvrđenog roka. Zvijezda iz Gradačca nije mogla na megdan Sarajevu.
Nijednom se, međutim, nije desilo da navijači dođu na utakmicu i budu uskraćeni za smisao svog dolaska, bez obzira što će njihov tim biti nagrađen za rutinski trijumf. Bi li navijači bili zadovoljni da svaku utakmicu tako dobiju, da osvoje titulu bez ijedne odigrane utakmice?
Čelik, zapravo, nije samo nadmudrio Želju i zato platio cijenu. Njegova Uprava u ovom konkretnom slučaju poigrala se s fudbalskom javnošću. Iako se znalo da ni u petak ni u subotu nisu uplatili dugovanja, igrače je poslalo na utakmicu, k'o fol da igraju.
Neki ljudi su planirali svoje vrijeme u odnosu na utakmicu. Neko je uigravao ekipu u odnosu na protivnika. Neki TV tehničari su odmotavali kablove. Neki operativci su bespotrebno angažirali policiju, hitnu, štampali ulaznice, ponašali se kao da je sve normalno.
E, zamislite kako bi se osjećali da mislite kako je sve normalno, a ubrzo shvatite da ništa nije normalno. Poznat osjećaj? Kako se zove to? Možda vrijeđanje inteligencije...
