Lukas Hernandes (23)  prešao je ljetos iz Atletika u Bajern za astronomskih 80 miliona eura. Svjetski prvak s Francuskom i najskuplji odbrambeni igrač na svijetu pojačao je momčad Nike Kovača.

Hernandes je za streaming kanal DAZN ispričao nevjerovatnu životnu priču. On i njegov brat Teo, kojeg je ovog ljeta iz Reala za 20 miliona eura doveo Zvonimir Boban, ostali su u ranoj dobi bez oca. Iako je Žan Frankois Hernandes igrao nogomet od 1988. do 2002. godine za francuske velikane Tuluz, Sošo, Olimpik Masej pa kasnije u Španiji za Rajo Valjekano i Atletiko Madrid, napustio je djecu kad su imala pet, odnosno šest godina.

- Ne mogu pojmiti da otac može napustiti vlastitu djecu. Zvuči kao fabula nekog filma, ali mojoj se obitelji zaista dogodilo: otac je jednog dana otišao i od tada ga nismo ni vidjeli ni čuli. Ne da ne znamo gdje je nego nemamo pojma je li uopće živ ili mrtav - otvorio se za DAZN Lukas Hernandes o pitanju misterioznog nestanka svog oca pa dodao:

- Nije stvar mogućeg oprosta ako bi okolnosti odvele u tom smjeru nego... Ja to ne mogu shvatiti. Jednostavno, moj mozak i sve ono što me čini čovjekom ne može pojmiti tako nešto. Kako muškarac, suprug i otac može napustiti vlastitu djecu?!

Lukas i Teo imali su sreće jer ih majka nije napustila. Pi Laurense se pobrinula da njena djeca imaju adekvatno odrastanje i bez oca.

- Imali smo Teo i ja predivno djetinjstvo. Predivno, ali i komplicirano. Možete misliti što se sve djetetu koje ni u školu nije krenulo, mota po glavi i u srcu kada mu tata odjednom, jednostavno, ode - otkrio je detalje Lukas pa je nastavio:

- Ne, nikad ga nisam pokušao kontaktirati. Kao dijete sam razmišljao o tome i htio znati više. Kao odrastao muškarac i sada kad sam i sam otac, mislim da je otišao zato što nas nije volio. A kad je tako, neka je otišao. Prošlo je 16-17 godina od posljednjeg kontakta. Ona nam je pružila ljubav i naučila nas što znači biti čovjek.

Lukas je lani za francuski "Le Parisien" rekao da sve što je postigao u životu, duguje majci.

- Sve dugujem mami. Ona je meni i bratu pokazala šta je ljubav i šta znači biti čovjek. Vodila nas je na treninge, a radila je, ni sam ne znam koliko sati dnevno da bi Teo i ja imali šta jesti. Svemu što smo postigli u životu, ona je napravila temelj - dodao je pa odgovorio na pitanje što ako bi ponovno nakon dugo vremena sreo oca:

- Razgovarali bismo, ali nema tih riječi ni razloga koji bi meni mogli objasniti napuštanje obitelji. Pa, ne mogu ni pomisliti na to da bih ostavio vlastito dijete. Pod mostom bih spavao ako bi to mom sinu donijelo sreću. A brata i mene je naš otac ostavio... Ne znam, ja to, jednostavno, ne razumijem - ustvrdio je.