Futbol – kako su samo ruglu izvrtali plastičan pokušaj Amara Osima da objasni kako fokus jednog fudbalskog kluba treba biti drevna igra gdje se na zelenoj plohi 11 igrača nadmeće protiv 11 drugih u kojoj je sporedni cilj igrati dobro, dopadljivo, ali primarni zabiti gol više od protivnika. 

To plastično, nimalo cinično, mada ga se i takvim može ocijeniti, „futbol“ ismijavao je nemali broj navijača Sarajeva koji je oduševljen bio nekoliko sedmica poslije kada je na predstavljanju novog-starog trenera Želje Amar Osim isto plastično cvokotao od hladnoće. „Brrrrr, minus 15, hladno...“

A, onda nakon što mu je ekipa u prvom kolu nastavka najgore sezone u historiji i rezultatski i mentalno i „polarizacijski“, na koncu i administrativno, primila gol s centra protiv Radnika, bio je to povod da i oni skeptičniji Željovci krenu stopama svojih „najdražih neprijatelja“. Te žvaljo, te nadobudan, čuj kako priča, te futbol i brrrr – sve sami krucijalni dokazi Osimovog neznanja i razlozi zbog kojih nema tog Osima koji ovoga Želju može izvući iz gabule.

S centra inače često primaju golove oni koji zaslužuju da ih primaju samo zbog koncentriranih nebuloza iz prošlosti - vjerovali su oni rijetki, skloni metafizičkom posmatranju svijeta. 

Bilo je potrebno sačekati malo da ojađeni i izmrcvareni igrači FK Željezničar, kojima se otimalo od plaće u trenucima kada bi savladali Zrinjski u gostima, shvate da je sve Osimovo drugi svijet za ništavilo i ublehu koja se proizvodila sistemski. 

Onda je stigao kraj sezone, pa prijelazni rok u kojem se moralo baviti alhemijskim iznalaženjem nečega za ništa ili za vrlo malo novca, pa su došle utakmice...

S dolaskom utakmica stigla je i bojazan da Željo sa Osmankovićem u odbrani i davno prežaljenim Sadikovićem u veznom redu nema šta tražiti u vrhu. Bit će ovo još jedna sezona za zaborav, ni Mehmed Alispahić nije od neke trke, sve su to mudro zaključivali nezadovoljnici Osimovim imidžom.

A onda je došao derbi. Prošli je bilo moli Boga da nam ne uvale peticu. Stalo se na trici. Ovom je derbiju prethodio brutalan raspored FK Sarajevo, činjenica da je na Koševu kuršlus s povrijeđenim igračima i da generalno malo previše sreće u nekim utakmicama, posebno protiv Širokog mora uzrokovati negdje malo manje.

I šta se dešava? Željo je ubilježio najveću pobjedu u derbijima od 1984., kada je također bilo 5:2.

Da je neko drugi sjedio na klupi, možda Slavko Petrović - kojeg su igrači jednom protiv Zrinjskog prestali slušati kada im je na poluvremenu meča u Mostaru rekao da se povuku pri rezultatu 1:0 s igračem više i između sebe se dogovorili da napadnu pa dobili 4:0 – ne bi protiv Sarajeva bilo 5:2.

Bilo je jer je na klupi sjedio Osim, čiji je njuh nešto s čim se rodiš i šta te odvaja od ostalih i koji je namirisao krv. Shvatio - idealna je ovo prilika da ih baš nabušimo, prilika koja se neće tek tako lako ponoviti. Nakon 3:2 uvodi Sinana Ramovića, pa nakon 4:2 Semira Štilića i Dženana Zajmovića. Nema povlačenja, već suprotno, idu frontalni napadi...

Navijači Želje su u deliriju, raja slabo pamti pa su brzo zaboravljeni i i brrrr i futbol, Osim je opet onaj stari.

Ostat će zapis, pa će se valjda neko sjetiti naredni put kada kakva „polarizacija“ obuzme Grbavicu, kako je Željo ostvario najveću pobjedu u derbiju od 1984. da ne bi ponovo bilo 'ta će on.