Pola hrvatskih navijača na stadionu nije gledalo.

Sklopilo je ruke i pokrilo lice. Čak ni nekoliko igrača na klupi nije moglo gledati. Ali, kad Raketa uzme loptu, onda je to kao od šale 'piece of cake', rekli bi Amerikanci.

Golman u jednu, lopta u drugu stranu. Tako je bilo sa Šmajhelom, tako je bilo i s Akinfejevom. Uoči utakmice protiv Danske supruga Raquel rekla mu je da će Hrvatska pobijediti i da će on biti igrač utakmice.

"Isto mi je rekla i uoči Rusije, da ću biti igrač odluke. Samo, rekla je da ćemo pobijediti 2-1. Malo se tu zeznula, ali bila je blizu. Rekla je da će biti teška utakmica. Hvala Bogu sve je opet završilo dobro...", kaže Ivan Rakitić.

Puknuo je isto kao protiv Danske. U milimetar.

"A što ću? Glavno da je sve dobro prošlo. Odmah sam odlučio da ću pucati kao protiv Danske. Ali, kao da ova generacija ne može pobjeđivati na jednostavan način, kao da mora biti nešto iznad toga, da moramo drhtati do posljednje minute", rekao je on.

Dva puta po 120 minuta pakla, trilera... I ne čudi što su igračima noge teške, što jedva stoje.

"Baš sam pričao s prijateljima, saigračima, bivšim igračima. Pola njih već se priprema za novu sezonu, a mi još igramo ovu staru. Nijesmo još ni završili. Niti znam koliko sam utakmica odigrao ove sezone, valjda preko 60. Nije lako. Ali, nema ništa ljepše od polufinala Svjetskog prvenstva u dresu voljene reprezentacije. Kad je tako, onda skupite snagu, izvadite je odnekud iako je nemate... Svi smo umorni, ali želimo da ovaj trenutak što duže traje", dodaje on.

Sigurno je otišao i koji kilogram?

"Sigurno šest", kaže Rakitić.

Izvadite i taj posljednji atom za Englesku.

"Naravno. Ne bojimo ih se, nećemo stati u polufinalu, bez brige", zaključuje on.