Svjetsko prvenstvo u Rusiji pratim onoliko koliko mi dopuštaju obaveze, ali pogledao sam većinu utakmica grupne faze i osmine finala. Sa sigurnošću mogu reći da je ovo jedan od najboljih Mundijala do sada, barem što se tiče efikasnosti i postignutih golova.
Nogomet u svijetu je mnogo uznapredovao i sve je manje izrazitih favorita i onda je logično da su skoro sve utakmice neizvjesne. Dokaz za to je ispadanje Njemačke već u grupi, potom su neočekivano rano kući otputovali Španija, Argentina i Portugal. Više nema ekipa na kojima bi se popravljala gol-razlika, svi na prvenstvo dolaze izuzetno spremni i motivirani.
Igrači se žele dokazati dobrim igrama u državnom dresu kako bi napravili put za budućnost, mnogi od njih će nakon ovog takmičenja potpisati ugovore života. Kad me pitaju za koga navijam, uvijek odgovorim da navijam samo za svoju reprezentaciju. Ostale samo pratim.
Žao mi je što i mi nismo u Rusiji jer imamo odličnu ekipu sastavljenu od iskusnih i mladih igrača željnih dokazivanja. Uvjeren sam da ćemo u narednim kvalifikacijama uspjeti izboriti odlazak na Evropsko prvenstvo. Konkurencija jeste jaka, neće biti lako, ali nadam se da ću 2020. godine bodriti s tribina naše „Zmajeve“.
Prolazak dalje Hrvatske protiv Danske sam očekivao iako sam znao da će biti tvrda utakmica. Kod njih mi se posebno sviđa timski rad, kako svi dišu zajedno sve vrijeme na terenu.
Posebno mi je ostao u sjećanju treći gol protiv Argentine kada je Mateo Kovačić, iako je bio jedan na jedan s golmanom, nesebično asistirao Ivanu Rakitiću. To je jedan od pokazatelja da u Hrvatskoj ekipi sve funkcionira dobro i da su složni.
