Nisam nogometni fanatik, ali kao i svi ostali pratim Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Nogomet je ipak, kako kažu, najvažnija sporedna stvar na svijetu i ima posebno mjesto, to je mnogo više od sporta.
Sve države mnogo ulažu u nogomet, reprezentacije su maksimalno fizički i taktički pripremljene, zato me uopće ne čude rezultati za koje mnogi kažu da su iznenađujući.
Sve je stvar trenutne inspiracije i raspoloženje, kad tome dodamo da se igra svaka dva ili tri dana, jasno je da niko ne može imati status apsolutnog favorita na najvećoj nogometnoj smotri na svijetu.
Ako bih nekoga morao ipak izdvojiti, onda su to Kristijano Ronaldo (Cristiano) i njegov Portugal. Ronaldo je u dvije utakmice postigao četiri gola, pokazao je da i u 34. godini dominira na najvišem nivou.
Zvijezda evropskog prvaka Real Madrida je pravi primjer sportiste profesionalca, čije je tijelo alat, a da bi bio pravi alat, moraš se čuvati i njegovati. Zato me njegova forma ne iznenađuje. Lijepo je čuti da je Ronaldo privržen i humanitarnom radu. Respektiram i poštujem kad ljudi koji su u situaciji pomažu drugima, bez obzira na naciju, vjeru i boju kože.
Kao bivšeg aktivnog rukometaša, ali i sada kao trenera, raduje me uvođenje sudijske tehnologije ne samo na Mundijalu u nogometu nego i sportu općenito. Stvari na terenu se prebrzo dešavaju i podržavam odluku da se uvede videoanaliza spornih detalja.
Za kraj moram naglasiti da mi je žao što na Mundijalu nema naših “Zmajeva”. Ako u Rusiji ima mjesta za Južnu Koreju i slične selekcije, moralo je biti i za nas...
