- Mali, je l' tebi nešto smiješno?", zagrmio je Celso Rot (Roth), korpulentni trener omladinskih kategorija Gremia.

- Nije senjor. Nije mi ništa smiješno. Samo mi je drago što sam primljen u ekipu", rekao je mršavi dječak koji je stigao na probu u brazilski klub Gremio.

- OK. Kako se zoveš?, pitao je Rot, koji je mlade nogometaše prepadao svojim izgledom kao da je negativac iz serije "Narcos".

- Ronaldo de Assis Moreira, ali prijatelji me zovu Ronaldinho".

I, tako je počelo.

"Da sam zamišljao kakav bi idealan igrač trebao biti, prstom bih pokazao na Ronaldinha", rekao je prije više od decenije jedan od najboljih nogometnih stručnjaka svih vremena, Sir Aleks Ferguson.

Danas, 20 godina nakon što je počeo karijeru, od travnatih terena se oprostio jedan od najvećih u historiji ove igre. U penziju je otišao Ronaldo de Assis Morreira "Ronaldinho" Gaucho.

Za neke je najveći Pele, nekima je najbolji Mesi, a nekima Ronaldo, međutim niti jedan od njih nije imao lakoću i ljepotu igre kao što je imao Ronaldinho. Nikog nije bilo ljepše gledati nego Čarobnjaka.

Mnogi nogometni analitičari se slažu u jednom: Da je htio, Ronaldinho bi bio najbolji nogometaš u historiji ove igre, ali nije. Nije htio.

Karijeru je počeo u brazilskom Gremiu, a prvi su ga uočili skauti PSG, pa je 2001. godine prešao na Park prinčeva, gdje se zadržao dvije godine.

A, upravo u te dvije godine u PSG-u, nogometni svijet je upoznao "Čarobnjaka", igrača kakav do tada nije viđen.

PSG je za Ronaldinha na stolu imao dvije ponude 2003. godine. Jedna je stigla od u tom trenutku najbolje ekipe svijeta, Mančester Junajteda, a druga je na sebi nosila adresu Barcelone.

Iako je Junajted, prevođen Fergusonom sa klupe, te Kristijanom Ronaldom, Rudom van Nistelrojem, Rojom Kinom, Pol Skolsom, Rajanom Gigsom i društvom u tom periodu bio najjača ekipa na Starom kontinentu, Ronaldinho je odabrao Barcelonu, uz prilično jednostavno objašnjenje.

- U Barceloni se pleše samba, u Mančesteru se igra nogomet. Ja želim plesati sambu", poručio je tada Ronaldinho po dolasku na Kamp Nou.

I, bajka je mogla početi...

Već nakon prve utakmice u Barcinom dresu, navijači su bili oduševljeni Ronaldinhovim magičnim nogometnim talentom. Njegova sposobnost da u potpunosti promijeni tok igre veličanstvenim solo-prodorima pretvorila ga je u nogometnu ikonu ovog vijeka.

Već u njegovoj prvoj sezoni u Barceloni, ekipa je nanizala nevjerovatan niz od sedamnaest uzastopnih utakmica bez poraza i završila na drugom mjestu španske Primere, osiguravši direktan plasman u Ligu prvaka.

I dan danas se u TV-špicama vrti prvi gol koji je Ronaldinho postigao za Barcelonu.

Bilo je to na utakmici protiv Sevilje, kada je postigao golčinu koja se i dan danas smatra za najbolji debitantski gol u historiji nogometa.

Nakon čudesnih godina u Barceloni, gdje je posljednjih sezona bio mentor novoj zvijezdi Kamp Noua, Leu Mesiju, uslijedile su neuspješne epizode u Milanu, Flamengu, Atletiko Mineiru, Kjuretaru i Fluminenseu, ali ništa nije moglo izbrisati magiju koju je Ronaldinho već bacio na nogomet.

U karijeri je osvojio sve. Doslovno sve. Dva puta je bio prvak Španije, jednom je osvojio Ligu prvaka, jednom je bio prvak Italije, jednom je osvojio Kopa Ameriku, a bio je i prvak svijeta sa Brazilom.

UEFA ga je u tri navrata birala u tim godine, isto kao i FIFA, dva puta je bio FIFA igrač godine u svijetu, a jednom mu je to priznanje uručila i UEFA, a osvojio je i Zlatnu loptu...

Iako su mu brojke i statistika više nego impozantni, Ronaldinho neće ostati upamćen po njima.

Ostaće upisan zlatnim slovima u historiju nogometa po svojoj lepršavosti, čudesnim driblinzima i nevjerovatnim golovima. Njega niko nije mogao čuvati, a neki od najboljih igrača svijeta osramotili su se u duelima sa Čarobnjakom.

I da. Ostaće upamćen kao jedan od rijetkih nogometaša koji nije igrao nogomet. On se igrao nogometa.